te preko Oštrelja izgradili važnu komunikaciju, koja je preko jugoistočnog dijela
Petrovačkog polja silazila u dolinu rijeke Sane (47/48. g.)- Od ove se ceste niz polje,
prema zapadu, odvajao krak koji je vodio u dolinu Une (Ripač)3. Na tome pravcu,
koji tangira sela Medeno Polje, Bjelaj (Bilaj), Vrtoče i Ripač, ima vise izvora, dok
je današnji pravac ceste bezvodan. Time je i ova oblast bila integralno uključena u
rimsku saobraćajnu mrežu i na taj način otvorena za brži nastup romanizacije.
Dosad na Petrovačkom polju nije bilo arheoloških iskopavanja antičkih objekata, pa su nam slabije poznata tamošnja rimska naselja. Jedno se nalazilo u selu
Bara, južno od Bosanskog Petrovca, uz cestu Burnum—dolina Sane, s kojom je
i izraslo i za koju je bilo funkcionalno vezano4. Drugo, nešto značajnije, izraslo
na domaćem supstratu, bilo je ono u Krnjeuši, sjeverozapadno od današnjeg centra
Bosanskog Petrovca, vjerojatno na jednom putu koji je vodio na Unu u području
današnje Bosanske Krupe5. Pojedinačni antički nalazi nađeni su i na drugim pozicijama u polju6.
Petrovačko polje je i u ilirsko doba bilo dobro naseljeno, što potvrđuje velik
broj gradinskih naselja (castella i oppida iz predrimskog vremena) na dominantnijim
položajima oko polja. Neka su od tih naselja nastavila život i u rimsko doba, bilo
na samim gradinama ili u ravnici ispod njih7. Na nekima su od njih nađeni i rimski
ostaci (temelji zgrada i rimski građevinski materijal), u čemu vidimo ostatke rimskih
utvrda za nadzor područja i saobraćaja. Neki od tih objekata mogli su nastati
još u doba pacifikacije, a drugi kasnije, napose u kasnoj antici. Jedan od najvećih
objekata te vrste je Gradina u Koluniću (sjeverno od k. 691), utvrdeno naselje (?)
većih dimenzija s ostacima snažnog rimskog kamenog bedema na nasipu jedne
prethistorijske gradine. Ονο se utvrdenje nalazilo na vrlo markantnom položaju
koji vizuelno nadzire dobar dio polja (njegov centralni dio u kojem je bilo i raskršće
putova), na potencijalnom pravcu puta Petrovačko polje—dolina Une koji je vodio
nešto južnije od današnje ceste Petrovac—Ripač, odosno Golubić kod Bihaća
{Raetiniumiy.
3
Tragovi staroga puta slabo su se očuvali, usp. P. Mirković, Bilaj, GZM II, 1890, 155 -·=
WM BH1,1893, 467 (starinska cesta — Kraljevput, „koji je i sada obilježen starinskim miljokazima
koji su udaljeni jedan od drugog po 40 koračaja (!?)". Ph. Ballif, Die Strassen, nema ove ceste.
E. Rihter, GZM XVII, 1905, 257 = WM BH X, 1907, 596, ne materijalizira je na terenu. A.
Domaszewski, Bull. daim. XXVII, 1904, Suppl. 13, naziva je „japodskim putom" (Bosanski
Petrovac—Bihać—Metulum). E. Pašalić 1960, 14—15: tragovi joj nisu otkriveni, u pitanju je
put drugog reda (vicinalni).
4
I. Bojanovski, 1974, 215: lok Brdo, zvan i Ciglana.
5
U tom je području koncentrirano nekoliko ilirskih gradina, one u selu Lastve, te Velika
gradina i Liščijak kod Krnjeuše, V. Ćurćić, Starine iz okolice Bos. Petrovca, GZM XIV, 1902,
240—245.
6
Miljokazi sa ceste u Bari (na Gorinčanima i u Zdenom dolu), u KapVjuhu, Bravskom Vagancu,
Gornjem Bravsku, Donjem Bravsku i na Laništu; rimska utvrda na Gradini u Koluniću; rimski
gradevinski materijal i novae u Bosanskom Petrovcu; kasnoantička grobnica na svod u Bukovači
(natpis, D. Sergejevski, Spom. 77, str. 11); antička ruševina (?) u selu Janjila (Crkvina Ovčara i
Gradac); Gradić kod Kuburića kuća u Janjilima; antički grob u Koluniću na Klisini; rimska utvrda
na Žutoj glavici u Reveniku; depo rimskog srebrnog novea u Trnjakovićima kod Revenika; Grad
Risovača, rimska utvrda u Smoljani; nadgrobni natpis iz Smoljane; antičko utvrđenje (?) na brdu
Samnjak kod Krnjeuše; rimska zgrada u Vodenici; rimski sarkofag u Vrtoču (na Crkvini) itd.
Podaci su dijelom uzeti iz literature, a dijelom iz terenskog dnevnika.
7
Takve su gradine u Koluniću, Bjelajskom Vagancu, Reveniku (Žuta glavica), Suvaji kod
Krnjeuše (Samnjak), Vođenici (Gradina na Drenovcu) itd.
8
Gradina u Koluniću nije obradena u literaturi. Nalazi se na ogoljelom i ispranom terenu
koji pada na sve strane, nešto malo sjev W&斦R