I. DIO
ILIRII RIMLJANI
Kada su rimske legije 305. g. st. e. slomile svoje apeninske suparnike Samnićane i zauzele njihov glavni grad Bovianum, te, prešavši preko Apenina, sišle u
Apuliju i prvi put izbile na zapadnu obalu Jadranskog mora (Ionios kolpos Ps. Skyl.
27, Ps.Skymn. 361), na njegovoj istočnoj obali i duboko u unutrašnjosti Balkana
živjela su brojna indoevropska plemena koja skupnim imenom konvencijalno
riaziyamo Iliri (Illyrioi, Illy hi).11 dok su ta ,ilirska' plemena, napose ona u unutrašnjosti zemlje, i dalje živjela na nivou halštatskog svijeta, na krajnjem jugu Ilirije
(Illyhs Ps.Skymn. 415, Strab. VII 5, 4), već na granicama helenskog etničkog i
kulturnog kruga, došlo je pod helenističkim utjecajima do formiranja prvog plemenskog saveza kod Ilira i do njegova prerastanja u prvu ilirsku državu na čelu
s kraljevima (5—4. st. pr. η. e.). To je ujedno bila i jedina društveno-politička organizacija s atributima države što su je Iliri formirali u svojoj dvomilenijskoj historiji, a koja će doživjeti sudbinu da poklekne upravo u sudaru s Rimljanima, novom
vojnom i političkom silom na Mediteranu,
I dok su ,,ilirska" plemena na zapadnom Balkanu i dalje ostala razjedinjena,
ratujući izmedu sebe oko ispaša, šuma i voda, Rim je bio na najboljem putu da
oko sebe ujedini cijelu Italiju. Čitavo stoljeće prije pada Bovijanuma bila je slomljena hegemonija Etruščana u Italiji (u ratu 406—396), nešto kasnije razbijen je
Latinski savez (340—338), a kad su bili pokoreni i Samnićani, i njihovi su gradovi
(civitates) ušli u sastav rimske države, ali bez punog prava glasa (civitates sine suffragio), po režimu što su ga Rimljani nametnuli i ostalim pokorenim i okupiranim
narodima. Upravo je negdje u to vrijeme i ilirska država bila u svom drzavno-političkom i vojnom usponu.
Predrimsko stanovništvo današnje Bosne i Hercegovine, i cijelog zapadnog
Balkana, koje obično nazivamo Ilirima, nije bilo jedinstveno ni po porijeklu, a ni
po kulturi, pa se, prema tome, i pojmovi „Iliri" i „ilirski" moraju shvatiti samo
uvjetno. U stvari, ti su termini tvorevina grčkih trgovaca, a po njima i pisaca, a
kasnije, već u pokorenim područjima, i rimske administracije. Oni su naprosto
ime jednog manjeg plemena ili saveza plemena koje je živjelo u susjedstvu grčkog
svijeta prenosili i na njima srodna plemena koja su živjela u unutrašnjosti Balkana
na sjeveru i sjeverozapadu. Takva je shvatanja, bez provjeravanja, preuzela i moderna nauka 19. st., koja ih je čak i proširila na sve nosioce tzv. kulture žarnih polja
1
Illyriol Hdt. I, 196. itd. Thuk. I, 26. itd. App. 111. I, 7, 9. itd, i drugi pisci. Illyrii Liv. X
2, 40 itd. Plin. 111 11, IV, 34. itd., i drugi autori. Ο drugim oblicima imena i ο njihovu razvitku usp.
D. Rendić-Miočević, Iliri između barbarskog i helenskog svijeta, Rad JAZU, knj. XX/1981,
1—19. — Literaturu ο penetraciji Grka u Jadransko more i odnosima prema Ilirima v. u bilj. 33.
22
(Urnenfelderkultur), na velikom prostranstvu od Baltika do Sredozemlja. Da