i_u brončano doba (13—12. st. pr. η.e.), pvoga puta i infiltracijom grotoilirskih
skupina u srednju i južnu Italiju. Bili su to "odjeci velike „seobe Dorana" iz Podunavlja u Grčku i Italiju. Öve su imigracije najprije zahvatile Àpuliju, a od početkazeljeznog doba se proširile na Picenum i Dauniju u srednjoj Italiji· Materijalna kultura Picena (etnik Piceni) pruža brojne analogije s kulturom Libuma na
našoj obali u starije željezno doba.10
Injtenzivne trgovačke veze i kulturno prožimanje nastavilo se s južnom Italijom
i u vrijeme velikog procvata tamošnjih grčkih kolonija {Magna Graecia) — Tarenta,
Sibarisa, Regija, Katanije, Sirakuze, Agrigenta, Napulja, Kume i drugih (8. st.
pr. n. e.). Roba koja je dolazila grčkim brodqvima (keramika, oružje, razni nakit,
vjerojatno i ulje i vino) razvozila se dalje u unutrašnjost starim putovima, koji su
vodili dolinama Drima, Trebišnjice, Neretve i drugim prolazima. Zauzvrat, lliri
su davali u zamjenu stočarske proizvode, a možda i neke rude i njihove polupreradevine.11 Ovi živi trgovački kontakti se po arheološkim nalazima mogu pratiti
krôz cijeli posljednji milenij prethistorije. Ve_ć od 6. st. pr. n. e. osjeća se i utjecaj
Ëtrurije i Daunije na sepulkralnu umjetnost pounskih Japoda, naroda koji je živio
već na zapadnoj periferiji (kasnijeg) rimskog Ilirika. U mlađe željezno doba se iz
južne Italije na istočnu obalu Jadrana uvoze velike količine gnathia-posuâa, drugi1'kéramicki proizvodi, šljemovi i drugo.
I, napokon, pod kulturnim utjecajima iz helenističkih zemalja Grčke i Maie
Azije među Hire na jugu prodire i novčana privreda, što i kod njih dovodi do bržeg
raslojavanja stanovništva, pa se u takvom kulturnom ozračju kod južnih Ilira javljaju i počeci organiziranog (državnog) života, praćeni i nekim elementima helenističkog urbanizma.13
Apeninski i Balkanski poluotok su u toku svog prethistorijskog razvitka bili
u ekonomskom i kulturnom smislu komp lementarni. Pri tome je Apeninski poluotok, kao razvijenija sredina, snažno utjecao i na kulturni razvitak prailirskih i
kasnije ilirskih plemenskih zajednica, no bilo je i velikih pokreta i utjecaja u inverznom smjeru, jer su i došljaci s Balkana na Apeninski poluotok prenosili značajne
1
0
M. Suić, Prilog poznavanju odnosa Libumije s Picenumom, VAHD, LV, 1953, 71—101.
Literatura ο ovoj jadranskoj „koine" je vrlo bogata, usp. zbornik „Jadranska obala u protohistoriji, kulturni i etnički problemi", simpozij održan u Dubrovniku od 19. do 23. X 1972. g., Zagreb
1976, s radovima Š. Batovića, R. Peroni, D. G. Lollini i drugih. Usp. i A. Benac, Ο učešću Ilira
u Egejskoj seobi, ARR, IV—V, 1967, 319—336. Do istih pojava dolazi i južnije između Foggie i
Taranta, Β. Govedarica, Prilog razmatranju kulturnih veza Balkana i jugoistočne Italije u starijem željeznom dobu, Materijali XVI, Peć, 1978, 77—89.
1
1
Navedeni putovi su se dalje granali dolinama Drine, Ćehotine i Lima, i njihovih pritoka
na sjever, istok i zapad, usp. I. Bojanovski, Gornje Podrinje u sistemu rimskih komunikacija,
Godišnjak CBI — XXV/23, 1987, 71—182.
1
2
Z. Marié, a) Arheološka istraživanja na Gradini u Ošanićima, GZM n.s. A. XXVII/XXV11I.
1972—1973, Sarajevo 1973,179—183;b) ArheološkaistraživanjaakropoleilirskoggradaDaors . . .a
na Gradini u Ošanićima kod Stoca od 1967. do 1972. godine, GZM n.s.A, XXX/XXXI, 1975/1976,
Sarajevo 1977, 39—46.=WM BHL, B. VI, H. Α., Sarajevo 1979, S. 11—15 i B. VI, H. Α., Sarajevo
p979, S. 89—97; c) Ošanići — centar Daorsa, kulturno-historijske značajke, u: Jadranska obala u
lrotohistoriji (v. bilj. 10), Zagreb 1976, 250. d. — Ο umjetničkim utjecajima ν. D. Rendić-Miočević, Umjetnost Ilira u antičko doba, Simpozijum Duhovna kultura Ilira, Herceg Novi, 4—6. novembra 1982. godine, Sarajevo 1984, 65—80, posebno 72. dd. N. Cambi, Sepulkralni spomenici
antropomorfnog karaktera, 105—117, posebno 108. dd.
1
3
Z. Marié, 1975/1976 (1977), 29—38 = 1979, 78—89. Isti, Ošanići, centar Daorsa, 1976,
252. d. Usp. Z. Marié, Helenizam i helenistička umjetnost u Hercegovini, u: Materijali XX, Beograd 1985, 47—53, posebno 50. dd.
démente ne samo svoje materijalne nego i duhovne kulture, te tako doprinijeli
kulturnom napretku prethistorijske Italije.14
Živi trgovački kontakti nastavljeni su i u vrijeme kada su Rimljani već bili
učvrstili svoju prevlast u Italiji, te sišli na obale Jadranskog mora. Međutim, neće
oroći niti jedno puno stoljeće do prvih oružanih sukoba između rimske republike
i mlade ilirske državev
Ilirska država i njezin razvoj
Dok su brojna ilirska plemena u unutrašnjosti sjeverozapadnog Balkana,
napose u današnjoj Bosni i Hercegovini još dugo živjela u rodovskim zajednicama
prvobitnog društva, na jugu, prema granicama napredne Grčke, počele su se pod
kulturnim utjecajima iz Mediterana negdje od druge polovice 5. st. st. e. akumulirati kvalitetne promjene koje su anticipirale polagani prijelaz na jedan novi, viši
i organiziraniji način života, što ga, za razliku od latenskog na sjeveru, obično
nazivamo helenističkim. Nove se ideje i pojave nisu svuda jednako i ravnomjerno
manifestirale, nego srazmjerno utjecajima koji su zračili iz kulturnih centara Grčke
i južne Italije. U kontekstu tih novih utjecaja s juga, sve se vise kod nekih ilirskih
plemena na jugu mijenjao i sam način života, njegov sadržaj i svakodnevne potrebe.
Novi duh je pomalo zahvatao i njihove društvene strukture, pa i njihovu plemensku organizaciju, što je s vremenom dovelo i do formiranja jedne šire teritorijalne
zajednice u koju su ušla etnički srodna plemena. Kod nas su se ta društvena i politička kretanja, koja su nastala kao posljedica sve jačih trgovačkih veza sa Grcima,
najprije manifestirala na arheološkom uvoznom materijalu za potrebe vladajućeg
sloja (plemenska aristokracija) kod Daorsa i drugih plemena u Hercegovini, ali i
u dubljoj unutrašnjosti na Glasincu i drugdje. Paralelno s tim trgovačkim otvaranjem prema Mediteranu, najiirem području jugoistočne Ilirije (od Neretve do Vojuše
u Albanyi) dolazi do formiranja prvog plemenskog saveza, i to po uzoru na
grckè~pôTise i pöttgckesäveze, ä početkom 4. st. i do prérastarija plemenskog saveza
u prvu ilirsku drzaynù TormačTju, u stvari jedinii društvenu političku zajednicu
g
gj
j j
j ,
p
jj
heEîïïstickih država, poprimila gotovo sve atribute prave države, na čelu s kraljeyima kao vodama naroda i vqjske. Toj su zajednici od plemena Bosne i Hercegovine pripadafi Daorsî oko Stoca, ali i ostala plemena u toj oblasti, koja se,
inace, u kontekstu"z6ivänja u vrelima ne spominju.
Ο genezi i ο razvitku i karakteru ove ilirske države, te ο uzrocima i glavnim
niktorima njezina postanka i rasta malo se zna. Pri tome se mnoge licnosti i dogaaaji gube u tami prethistorije i protohistorije.15 Pojedinačne vijesti, ne uvijek dovoljno jasne, a vremenski često i nepovezane, iz ranijeg perioda ilirske tribalne
k ^ T f f i ï L Negdje od kraja 4. st. ta je zajednica, sada već pod utjecajima
l
k
llter
tut* - ν
aturu u bilj. 10. Tim se problemom posebno bavio Š. Batovié, a) Problemi kulxure zeijeznog doba na istočnoj jadranskoj obali, Materijali, XII, Zadar 1972 (1976), 89—112;
Ri™ Jï??111 tra la Daunia e la sponda orientale dell'Adriatico nell'età del ferro, Foggia 1973,
ί
)L l
i
l
k
bl
?
unia e la sponda orientale dellAdriatco nelletà de f e ,
gg
,
i. ™- ♦ ιί· ' )
oni culturali tra le sponde adriatiche nell età del ferro, u: Jadranska obala u
protohistonji (v. bilj. 10), Zagreb 1976, 11-93.
1 prikaz
τ -ÎT
Problema vidi kod F. Pa£azoglu, Poreklp Lrazvoj ilirske._d_ržayeiGodišern^riSiF
,
p
, )
pigraisKUi, numizmatičkih izvora, Historijski zbornik, 10—20, 1966/1967, Zagreb 1967, 253—310;
mena llirsk
UtnrT £°
°i numografiji, Godišnjak CBI — III/l, 1965, 75—93. D. i M. Garašanin,
«lonja Crne Gore, I, Titograd 1967, 104—117. Vidi i bilj. 23.
c Le relazi