Zanimljivo i uzbudljivo putovanje u Englesku
“Zaljubila sam se u njihov specifičan
naglasak u govoru, ljubaznost i smirenost.”
Početkom ljeta 2014. godine otputovala sam s roditeljima u Manchester, u posjet bratu Danku i njegovoj zaručnici Ivi. Ovo nije bilo moje prvo putovanje zrakoplovom pa je strah izostao, a iskustvo s prijašnjih putovanja naučilo me da je najbolje sjesti do prozora jer tamo najmanje puše, da ne smijem nositi više od 100 ml tekućine, da će mi se začepiti uši i neću čuti tiho mrmljanje stjuardese s razglasa i da će mi najuzbudljiviji osjećaj biti tijekom polijetanja i slijetanja aviona. Prvi doticaj s Engleskom bio je Birmingham gdje smo sletjeli i gdje nas je dočekala kiša i prehladno vrijeme za to doba godine. Ljudi su šetali bez kišobrana, a ubrzo sam shvatila zašto. Ta kiša kao da te uopće ne smoči.
Brat je došao po nas u zrakoplovnu luku i vozio nas do svog novog doma u Manchesteru. Bilo mi je neobično vidjeti volan na desnoj strani automobila i vožnju lijevom stranom ceste. Kad smo stigli u Manchester, sve su mi kuće izgledale doslovno isto. Osim Dankove koja je imala šarena vrata. ,,Da se ne izgubim'', šalio se Danko. Sličnost postoji i iznutra: uske su, visoke, sa strmim stepenicama koje vode na kat i „strašnim podrumom“ poput onog gdje je Edgar Allan Poe zazidao crnog mačka.
U kratkom vremenu koje sam provela s Englezima zaljubila sam se u njihov specifičan naglasak u izgovoru i njihovu ljubaznost i smirenost. Ako bi netko slučajno malo zapeo za mene na cesti, odmah bi se počeo ispričavati: ,,Sorry, sorry!''. Svaki auto bi mi stao na pješačkom prijelazu koji inače ne izgleda kao naš, s bijelim prugama, nego je na rubovima označen kvadratićima i natpisom ,,Pogledaj lijevo – pogledaj desno''!
Odmah smo krenuli u razgledavanje. Kupili smo nove brojeve mobitela radi lakšeg međusobnog komuniciranja i karte za autobus i vlak. Engleski autobus na kat puno je ugodniji od naših autobusa jer sjedala nisu postavljena preblizu jedno drugom, a iznutra izgleda kao tramvaj. S kata autobusa bolji je pogled, ali jače se osjeti svaka rupa na cesti. Počastili smo se poznatim jelom Fish and Chips, i to mi je bila najukusnija hrana koju sam tamo pojela.