Treći dan otišli smo podzemnom željeznicom do grada. Cijeli dan proveli smo u centru grada, razgledavajući Rockefeller Center, Times Square, Broadway. Predvečer toga dana bio sam na vrh Empire State Buildinga, nekada najviše zgrade na svijetu i zasigurno jednog od najpoznatijih simbola New Yorka. Panorama grada koja se vidi s vrha zgrade uistinu je prekrasna. Iduća dva dana posjetili smo Muzej moderne umjetnosti (MoMA) i Prirodoslovni muzej.Svih tih dana nastojao sam što više uživati u razgledavanju grada i ne zamarati se previše svojom audicijom. Ipak, povremeno me hvatala panika. Moji monolozi bili su spremni, ali sam svejedno bio nervozan. Shvaćao sam da je ta audicija jako važna i da bi ona mogla promijeniti moj život. Priželjkivao sam ono najbolje, ali bio sam svjestan da će na tu audiciju doći još mnogo drugih, talentiranih i mladih glumaca i umjetnika.
Došao je i taj petak. U šest sati ujutro “cijela je kuća bila na nogama”. Svi su bili uzbuđeni i poželjeli mi sreću, a onda oko sedam sati krenuo sam prema Manhattanu. Škola se nalazi u Lincoln Centeru, odmah pored Broadwayja koji je žarište kulturnog i umjetničkog života, ne samo New Yorka već i cijelog SAD-a. Došao sam tamo oko 8.20 sati. Studentima na ulazu rekao sam svoje ime i oni su me uputili prema dizalu koji me odveo na treći kat. Prije toga pozdravio sam se s tatom koji mi je još jednom poželio sreću. Tamo gore već je vladala prava ludnica. Mnogi su kandidati već pristigli na svoju audiciju. Smjestili su nas u jednu veliku prostoriju gdje smo svi zajedno čekali svoj red. U devet sati imali smo grupno zagrijavanje glasa i tijela s jednom od profesorica. Ono što me odmah oduševilo, bila je izuzetna pozitivnost i ljubaznost svih profesora i studenata koji su bili zaduženi za pozivanje kandidata na audicije.
Toga je dana na audiciju došlo oko 150 kandidata. To me malo prestrašilo, ali za takve strahove u tom trenutku nije bilo mjesta. Nisam mogao o tome misliti, već sam se morao koncentrirati na svoje monologe. Svatko je moraSvih tih dana nastojao sam što više uživati u razgledavanju grada i ne zamarati se previše svojom audicijom. Ipak, povremeno me hvatala panika. Moji monolozi bili su spremni, ali sam svejedno bio nervozan. Shvaćao sam da je ta audicija jako važna i da bi ona mogla promijeniti moj život. Priželjkivao sam ono najbolje, ali bio sam svjestan da će na tu audiciju doći još mnogo drugih, talentiranih i mladih glumaca i umjetnika.
o izabrati dva monologa koja želi izvesti pred profesorima u svojoj sobi. Audicije su se odvijale u sedam soba odjednom kako bi cijeli proces brže završio. Ja sam na red došao malo prije 11 sati. Studentica četvrte godine uvela me u veliku prostoriju gdje su me dočekala tri nasmiješena profesora. Predstavila me, a oni su me pitali je li mi to prvi puta da sam u New Yorku. Zatim su me upitali što ću im toga dana izvesti i rekli mi da se opustim i počnem kad sam spreman. Izveo sam monolog iz Oluje i The Zoo Story. Bio sam zadovoljan svojom izvedbom. Zahvalili su mi i poželjeli mi ugodan boravak u New Yorku. Ja sam zahvalio njima i izišao van. Cijeli taj proces trajao je vjerojatno i manje od deset minuta i bio je skroz “bezbolan.” Nisam osjećao neku preveliku tremu, a sva tri profesora bili su jako dragi prema meni