Okupili smo se u Školi rano ujutro, oko 1.00 sat i odložili stvari u kabinetu PASCH-a. Profesorice su izvadile sve grickalice i sokove koje smo stavili na jedan stol, a netko je ubrzo skuhao i kavu. Spojili smo se na školsku mrežu, profesorica Smolčec čula se s organizatorima iz Kanade, a taj prvi „Skype chat“ ujedno je bila i proba da provjerimo radi li sve kako treba. Podijelili smo se u dvije grupe. Jedna je trebala održavati videokonferencije, a druga rješavati zadatke. Profesorice Smolčec i Brozović podijelile su nam zadatke, tj. dale nam pitanja o stranim državama na koja smo morali odgovoriti do idućeg jutra, a onda smo se, neki u grupama, a neki sami, povukli u svoje kutke i počeli odgovarati na pitanja. Najteža pitanja sastavili su učenici iz Tajvana i bilo nam je pomalo teško pretraživati po internetu raznorazne izraze, povijesne osobe i sportske aktivnosti. No, bez obzira na sve puno smo i naučili. Kava nam je tek iz drugog pokušaja ispala kako treba te smo ju okusili negdje oko dva ujutro. Neki su ju jedva dočekali. Čini mi se da su konferencije počele u 3.00 ujutro i da je naša prva konferencija bila s Kanadom. Više se ne sjećam tko je što prezentirao i kada, ali znam da su „naši“ imali prezentacije o čistoj vodi, izbjeglicama i cyber bullying-u.
Imalo smo nekoliko zanimljivih videokonferencija, a kada smo se npr. spojili s Turskom neki moji kolege mahali su zastavom u kadru ili se jednostavno prešetavali tek toliko da ih se primijeti. Počeli smo se smijati kad su i Turci počeli mahati svojim zastavama. Premda nisam bila u grupi za videokonferencije, znam da je najzanimljivija bila ona s Nizozemskom, ujedno i naša posljednja videokonferencija.
Time Project baner kreiran posebno za 20.obljetnicu projekta.
Nakon prezentacija obiju strana, naši i nizozemski učenici počeli su razgovarati o aktualnim političkim temama i kako se profesorica Smolčec izrazila, „riješili su sve aktualne probleme u Europi“. Zbilja, da su ljudi koji upravljaju državama poput naših maturanata, možda bi stanje danas bilo drukčije.
S posljednjom konferencijom završili smo oko dvanaest sati popodne te smo pospremili PASCH, pokupili svoje stvari i krenuli kući kako bismo napokon uspjeli odmoriti kapke nakon duge neprospavane, ali veoma zanimljive noći.
Nadam se da ćemo se i sljedeće godine pridružiti ovom događaju i već se sada želim među prvima pribilježiti. Tko zna, možda sljedeće godine budem imala hrabrosti i sama sudjelovati u videokonferencijama.
Dora Herceg,
IZ DORINE PERSPEKTIVE:
11