Moja mama – djevojčica s druge strane ulice
s djecom iz druge ulice. Moju mamu i njene prijateljice nitko nije mogao zaustaviti. Nisu se sramile plesati na kiši ili preskakivati vijaču. Bile su uvijek zajedno u haljinama, dokoljenicama i sjajnim cipelicama.
Moja mama imala je punu policu lutaka od Indijanke do Pipi Duge Čarape te pune ladice slikovnica. Obožavala je čitati pustolovine o djevojčici Maji i njezinom malom psu te Enciklopediju za djevojčice u kojoj su se mogli naći savjeti za pletenje, kuhanje i crtanje papirnatih lutkica. Njezini su roditelji naporno radili pa se mama morala brinuti za sebe i svoju sestru. Jedva je čekala ljeto da s obitelji otputuje na more ili u Trst gdje će napokon kupiti traperice o kojima svi pričaju i uživati u okruglim žvakaćim gumama raznih boja. Znala je da u odrasloj dobi neće morati stajati u redu za naranče, da susjed neće morati mijenjati svoju registraciju s 9 na 6 i obratno i da će imati vlastiti televizor, i to u boji, s jasnom i čistom slikom svijeta koji čeka samo nju.
Anja Sokol, 3. a
TEMA BROJA ŽENE U UMJETNOSTI
Ja – djevojčica modernog doba
prijatelje na ekranima, dječaci svoju nogometnu ekipu na računalima, a ja tražim... i ne mogu pronaći. Ne mogu pronaći odgovor na pitanje o prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. Kako će izgledati djevojčica sutrašnjice? Hoće li biti bezbrižna i slobodna ili hladna, ozbiljna i tužna? Bez obzira na prošlost ili budućnost, djevojčica će uvijek biti djevojčica s velikim srcem i pametnim očima, nježnim rukama i veselim osmijehom spremna da promijeni bar djelić ovog svijeta koji nam je ostao. Ona će jednoga dana postati žena, a onda majka koja će, bez obzira na okolnosti u kojima je odrasla, imati dovoljno snage da stvori novi život – novu nadu.
12