Društvo
6
Od klaonice i laboratorija za pokuse na životinjama do Auschwitza – u dva skoka
Auschwitz se ponavlja svaki put kad netko pogleda klaonicu i pomisli: to su samo životinje, napisao je Theodor Adorno, muzikolog i filozof, Židov iz Njemačke, zbog nacizma prisiljen na azil.
Nobelovac Isaac Bashevis Singer, koji je pred nacističkim progonom emigrirao iz Poljske u New York, napisao je pak ovo: ''U svom odnosu prema životinjama, svi ljudi su nacisti; za životinje traje vječna Treblinka.'' Netko bi na temelju ovih izjava bio sklon proglasiti i Adorna i Singera ekstremistima. Izrekli su suru istinu, koju je mesojedima teško podnijeti.
Auschwitz se ponavlja svaki put kad netko pogleda laboratorij za testiranje lijekova i pomisli: to su samo životinje. Laboratoriji u kojima se životinje u medicinske svrhe izlažu patnji, koncentracijski su logori nalik nacističkim. I iako je teško iznaći čvrste argumente kojima bi se ove teze mogle imalo poljuljati, crno-bijelo rasuđivanje moralnih vertikala biva zamućeno kad u jednadžbu uključimo stvarne ljude, stvarne živote.
Krajem prosinca talijanski borci za zaštitu životinja dobili su novi povod za žilave prosvjede protiv nečovječne aktivnosti medicinskih laboratorija. No ovaj put njihov gnjev nisu raspirile snimke mrcvarenih, umirućih životinja u kavezima - nego jedna smrtno bolesna djevojka.
Dvadesetpetogodišnja Caterina Simonsen zalijepila je na Facebook svoju fotografiju, autoportret s ispisanom porukom: "Imam 25 godina. Zahvalna sam za testiranja na životinjama. Da ona ne postoje, umrla bih s devet godina. Testiranja su mi dala budućnost." Na fotografiji, na njezinom je licu maska od prozirnih cjevčica koju svakodnevno nosi i koja joj omogućuje da živi.
U pozadini je bolnička soba. Caterina je, naime, veći dio života provela po bolnicama. Pati od rijetke genetske bolesti pluća. Sudjeluje u svakom eksperimentalnom liječenju što joj ga liječnici ponude. Terapije koje su joj, dan po dan produžile život, prvotno su isprobane na laboratorijskim životinjama. Ta mlada Talijanka, iako je sama vegetarijanka i studentica veterine, postala je zaštitno lice borbe za testiranja na životinjama u medicinske svrhe. Farmaceutske kompanije zovu tu borbu borbom za znanost, za napredak. Aktivisti je nazivaju borbom za pravo na ubijanje.
Mediji diljem svijeta zainteresirali su se za ovaj slučaj nakon što je Caterinin post izazvao lavinu mrzilačkih komentara, u kojima su je korisnici Facebooka brutalno prozvale za licemjerje. Vrijeđana je i napadana, primila je desetke prijetnji smrću, čijeg se istraživanja primila policija. Stotine komentatora prozivali su je gnjusnom licemjerkom koja misli da njezin život vrijedi više od tuđih života, da je u redu mučiti i ubijati životinje kako bi ona mogla živjeti. „Ne bih za tebe žrtvovao svoju ribicu, pustio bih te da umreš na licu mjesta“, odbrusio joj je, valjda u afektu, jedan od komentatora. „Da si umrla u djetinjstvu, koga bi uopće bilo briga“, napisao je drugi.
Da je Caterinino stanje ozbiljno, da je riječ o osobi koju od smrti dijeli samo krhka nit, pokazalo se i nekoliko dana prije Nove godine kad je, liječnici pretpostavljaju zbog stresa, završila na odjelu intenzivne njege. Kako joj je imunološki sustav izuzetno slab, a tijelo iscrpljeno beskonačnim terapijama, malo joj treba da zapadne u kritično stanje.
Žučne rasprave i dalje se vode na Internetu, čim netko spomene Caterinino ime. Pitanja oko kojeg se vrte uvijek su ista: čiji život vrijedi više, odnosno, zašto netko ima pravo zahtijevati simpatije za činjenicu da je njegov život plaćen životima ubijenih laboratorijskih životinja?