Lars von Trier u "Nimfomanki" ne igra na jeftina rješenja iz psihologije za početnike
Kritika
11
U kinima se danas počinje prikazivati novi, udarnički izreklamiran novi film Larsa von Triera, „Nimfomanka“, koji je već i samim naslovim zaintrigirao široku publiku.
A film se itekako drži naslova. Grubo ispričano, pratimo životnu priču jedne žene, ovisnice o seksu, (ona je Joe, a tumači je Trierova miljenica Charlotte Gainsbourg) od njezina djetinjstva do sadašnjosti.
A sadašnjost je mučna: pretučenu i napuštenu u uličici, pronalazi je stariji muškarac (Stellan Skarsgard) koji je odvodi u svoj dom i ondje joj pruža čistu odjeću i šalicu čaja. U sigurnosti njegova doma, Joe započinje pripovijedati svoju priču. Prvo poglavlje te mučne, ali i trierovski grandiozne, bujne priče događa se u nekoj garaži, u kojoj se Joe nalazi s prijateljicama i ondje se, još kao mala djevojčica, zaklinje da nikad neće miješati seks s ljubavlju, kao i da nikad neće dvaputa spavati s istim muškarcem.
Jedan od izazova koje su si djevojčice međusobno zadavale, bila je igra koja nalaže da tijekom samo jedne vožnje vlakom seksualno zadovolji što je moguće više muškaraca, a pobjednica dobiva paketić slatkiša. Čudovišna seksualna glad nije se promijenila ni kad je postala samostalna mlada žena: uz stalan posao pomno je organizirala posjete muškaraca koji su je dolazili zadovoljiti, a u jednoj večeri "obradila" bi njih deset. Mlada djevojka krhke figure i plahog glasa u suštini je bila seksualni poligon za pohotne, u većini slučajeva izrazito ljigave muškarce.
Objašnjenje za ovakve seksualne apetite gledatelj ne dobiva. Trier ne puca na jeftina rješenja iz psihologije za početnike: Joeina seksualna devijacija nije se, naime, izrodila iz problematičnog odnosa s ocem, štoviše on je bio jedini koji je mario za nju i, suprotno njezinoj hladnoj i distanciranoj majci, bio svijetla figura u njezinom odrastanju i razumijevanju svijeta.
No, „Nimfomanka“ nije zanimljiv i bitan film samo zbog intrigantne naslovne teme. Pornografska drama, preplavljena scenama eksplicitnog seksa, zapravo se bavi mnogim pitanjima etike, religije, morala, grijeha, kulture, demonskog u ljudima – pitanjima koji sežu dublje od pukog općenja.
Najbolji momenti su oni u kojima Lars dopušta svojim hladnim likovima da skliznu u efektnu kafkijansku grotesku, kao kad Uma Thurman u ulozi prevarene žene i majke triju sinova koju muž želi ostaviti zbog glavne junakinje, dolazi s djecom u stan muževe ljubavnice.
Samo zbog tog, neočekivano duhovitog momenta, isplati se pogledati ovaj film.
„Nimfomanka“ je zaintrigirala i zbog Trierove odluke da tarkovskijevi dugačak uradak predstavi u "skraćenoj i cenzuriranoj" verziji podijeljenoj u dva dijela. Film koji smo pogledali u utorak na novinarskoj projekciji zapravo je tek prvi dio filma, drugi ćemo morati pričekati još otprilike mjesec dana.
Katarina Hrgović