Intervju
15
Može li za Punčke problem biti to što među publikom, pa i onom urbanom, danas prolaze samo oni koji koketiraju s istočnim zvukom?
Teško mi je odgovorit na takvo pitanje, mi stvarno ne razmišljamo i ne raspravljamo o takvim stvarima kao što su žanrovi. Niti o našem, niti o žanru bilo kojeg drugog benda. To nas nije nikad zanimalo, pa tako ni gdje će album biti svrstan i kojem će konekstu biti.
Dobro, morale ste razmilšljati barem u onom smislu – "tko to uopće želi slušati u Hrvatskoj“? Bend poput Punčki trebao je stvoriti svoj kontekst u trenucima kad se na dvoranskim nastupima vrte samo imena tipa Let 3, Dubioza Kolektiv, S.A.R.S., Brkovi..?
Mi smo svoj kontekst stvorile kroz koncerte. Uvijek smo imale naglasak na live svirkama - "dođi, poslušaj nas, pa ćeš vidjet tko smo" – i publika je na to reagirala. Svjesna sam toga što se događa na sceni i koji bendovi pune Dom sportova, ali ne opterećujem se time, ima tu mjesta iza nas.
Imali li mjesta i u dvoranama? S obzirom na vašu underground priču, koliko bježite od mainstreama?
Voljele bi puniti dvorane, defintivno. Nije da imamo neke planove, kao sljedeći korak je taj, pa onda slijedi taj... Ali, ako se nastavi ovako kako je krenulo, nema razloga da tako ne bude. Znaš, kad smo objavile album imale smo na turneju po Dalmaciji. Putovale smo za Split, koncert u Kocki… Srijeda navečer, upad 20 kuna, a samo Punčke nastupaju.
Kad smo krenule, iskreno, pomislila sam da je to malo preveliki zalogaj, da neće biti nikog. U Splitu poznajemo ukupno pet ljudi, i to su pet ljudi iz Vinkovaca. Na kraju tih pet ljudi nije došlo, a Kocka je bila - puna. Kad sam vidjela koliko se ljudi skupilo, koliko je to šarolika ekipa, uvjerila sam se da je svašta moguće. Kako vrijeme prolazi, tako podižemo letvicu. Želimo još više, ambicioznije smo.. I ova Tvornica sad, trema me već hvata. Vidjet ćemo kako će ispast…
Alternativa dvoranama je inozemstvo, no činjenica je da inozemstvo već došlo kod nas. Ponajviše zahvaljujući festivalima, a i pokojem agilnom promotoru, aktualne svjetske bendove gledamo uživo uz minimalno zakašnjenje, a hrvatskom bendu put do Europe ipak je duži?
Mislim da je samo potrebno probiti led. Gledam iz svoje perspektive - kad dođem na koncert benda i kad pjevaju na jeziku koji razumijem, ja uopće neću percipirati riječi.
Live svirka automatski degradira važnost jezika na kojem pjevaš. U to smo se uvjerile i same kad smo svirale u Grazu. Napunile smo klub, stvarno je bila dobra atmosfera.
Baš sam poslije koncerta pitala curu iz publike, “sorry, drago mi je da si uživala, al' nije mi jasno, nisi ništa razumjela?“, pa mi kaže da joj to nije bitno, da joj svidjela ta neka energija benda... Sad evo, baš smo u fazi bukiranja to, Mađarska, Austrija, Njemačka, Poljska… Ne očekujem da će bit 500 ljudi, ali, kažem ti, probiješ led, odeš tamo i sviraš o svom trošku, drukčije ne ide.
Sve je tako krenulo, što god da smo radile, radile smo tako. Meni je jasno da nam gazda kluba u Berlinu neće dati 600 eura za svirku, jer nema pojma tko smo mi, ali ako dođeš tamo i pokažeš što znaš buduća suradnja je sigurna… Tako je bilo sada, to je jedini način. Osim ako ti baš "ne padne kašika u med".
Daniel Radman