žavala su se na tisuće i popunjavala prostor kao da imaju zadaću od
dana napraviti noć. Zrnca su vrebala usnulu Janu i doticala su svaku
poru njezine kože. Ulazila su joj u nosnice i uši, i poigravala se sa nje-
zinom kosom. Kada su iskrojila djevojčinu sudbinu nitima zle sreće,
nezaustavljive točke zla su u trenu iščezle u zrakopraznom prostoru,
ne odajući ni trag svojega prisustva.
Mučenica Jana se počela buditi u tihim jaucima, sva mokra i ki-
sela od silnog znojenja. Bila je doslovno prebijena, slomljena i iscr-
pljena. Prije nego je ponovo usnula, učinilo joj se da je nepovratno
izgubila dio svoje snage.
I doista je bilo tako, mada uzrok tog osjećaja ona nije znala, niti
ga je ikako mogla znati.
***
Prvih dana drugog svibanjskog tjedna, Jana se potpuno zatvorila
u sebe. Povukla se u svoju sobu i postala nezainteresirana za svijet
koji je okružuje, a kojim je do prije neki dan bila ispunjena. Nenadano
je klonula svojim vedrim duhom, dok je iz nje životni elan nepovratno
isticao i čilio.
U nadi da će povratiti volju za životom, posve se okrenula iščita-
vanju Biblije i kršćanskim molitvama. Nije imala, niti je poznavala
drugi način da si pokuša pomoći.
Jana se nemalo iznenadila kada je vidjela kako stranice Svetog
pisma svakim novim prelistavanjem postaju sve žuće, kao da ne trpe
svakodnevne dodire njenih prstiju, već dodire godina. Nije ni stigla
razmišljati o toj neobičnoj pojavi, jer su se istodobno i na njoj samoj
započele događati tjelesne promjene. Naočigled je ubrzano kopnila
i izgledala sve bolesnije.
Prvo je pri češljanju primjetila da na četki ostaje sve više i više
njezinih dugih i zapetljanih vlasi kose. Nato je u ogledalu opazila kako
joj se oko očiju, kraj usana i na čelu pojavljuju borice, koje su za kratko
vrijeme prelazile u sve dublje bore. Potom je njezina nježna, meka i
ružičasta koža najprije ogrubjela, nakon čega je dobila nezdravu ni-
jansu sive boje. Nekoliko blistavo bijelih zuba joj se samo od sebe
A rgus B ooks O nline M agazine # 17
54