Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #17 | Page 23

– Dobro, Azrail-aga, ja ću prebrojati sve svoje dukate, a ti budi milostiv pa mi reci gdje ćeš me čekati? Jemena mi moga, biću tamo gdje rečeš, jerile! – Na teferiču...feriču...riču...ičuuu, a ti prebroj dukate i budi tamo! To neka ti je jemen! – reče Azrail i nestade, dok mu je glas odjekivao haremom džamije. Najednom se sve smiri i vrati u normalni redoslijed stvari, onako kako je i bilo prije dolaska Smrti. Umjesto jakog vjetra, duvao je samo blagi povjetarac. Prođe od tad neko vrijeme, kad topli februar izbi bazgi pupoljke na koru. Svako veče se efendija džamiji prikradao, pa bi preko stoljeća stare jeribasme, uz merdevine ulazio u harem. Tu bi, natenane, iz poslednjeg ćupa brojao dukate. I odluči se ostaviti ih šaku neizbro- janih. Okrenu se kao stuha lijevo i desno, pa strpa neprebrojane du- kate u džep, kao da ih sam od sebe krade. Na putu do kuće bi zastaj- kivao, koristeći svaki ćošak mračnog i memljivog sokaka da gleda dukate na mjesečini, diveći im se. Utom ne prođe ni pola mjeseca, kad se kroz čaršiju proliše glasovi da se kćerka nahijskog kapetana udaje za Valijinog sina. Ne prođe od te vijesti ni čestita sedmica, kada dečko-potrčko kapetanovih pomoć- nika uđe na vrata efendijine radnje. Nazva selam i nakloni se skoro dotle da mu spade fes s glave. – Efendi! – reče zadihano, pa dodade, kao da hita dalje: – Efendi Izlović, kapetan vas poziva na teferič, povodom udaje njegove šćeri za Valijinog sina! – reče dečko i ispravi se. Sav crven i ozaren, s osmi- jehom na licu, očekivao je dar od efendije za takav veliki muštuluk, i za čast koju mu je širokogrudim gestom iskazao poštovani kapetan. Davud preblijede, bojom tek ofarbane magaze. Oči su mu se caklile poput velikih klikera na suncu, a poluotvorena usta su djelovala kao zaleđena u užasu. Izgledao je kao jakom ošinut gromom. – Efendi...?! Da li vam je dobro? – glasom koji razbi tišinu, izne- nađeno upita dečko. – Tef...teferič... Tamo mi je Azrail rekao da će me dočekati, jarli! Tamo mi je kraj! O tome je govorio! – pomisli starac. Najednom ustade sa stolice i umjesto da akčama, slatkišima ili barem dževizima A rgus B ooks O nline M agazine # 17 23