Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #17 | Page 149

– Hej, hajde se vrati kod mene. Lepo ću brinuti o tebi – reče Ljiki i ja je pogledah začuđeno. Za trenutak mi se učini da bi sve moglo biti drugačije. – Zašto? – upitah je proučavajući njen dvosmisleni osmeh. – Dopadaš mi se – odvrati ona jednostavno i umalo pristadoh, kad krajičkom oka uhvatih lica za susednim stolom. Pogledah pažlji- vije. Njeni prijatelji su sedeli tamo i posmatrali su nas. – Kujo prevrtljiva! – dreknuh pa zaiždah kroz gužvu. Još sam to- liko video da njeni drugari skaču sa stolica i polaze za mnom. Probijao sam se kroz svetinu, zamicao za štandove, pa se penjao uzbrdo ni- jednom se ne osvrnuvši za sobom. Preskakao sam nekakve ograde i jurio kao u bunilu gonjen nemerljivim užasom. Sve što sam znao i osećao bio je strah, užasan strah da ću im opet pasti u ruke, da će me kinjiti i kinjiti sve dok ne propišam krv. Ne, ne i ne! Kad sam naj- zad zastao, puta više nije bilo preda mnom. Nekakva useklina, pro- valija, pećina, šta li već, presekla mi je put. Najednom mi se zavrte u glavi i postadoh svestan da sam poprilično pijan. Predugo sam apsti- nirao i ovog puta me je baš uhvatilo. Podigoh glavu shvatajući da se veče već uveliko spustilo. Niže mene sam video svetla vašara, muzika je bučala i žagor se još uvek nije smirio, ali mojih progonilaca nije bilo nigde u vidokrugu. – Spasi me Velese – prošaputah. Onda se nešto stade pomicati u onoj uvali poda mnom. Pogledah pažljivije i srce mi zakuca brže kad razaznah krupnu glavu i golemu telesinu. Niko drugi do Veles lično! Smilostivio mi se najzad! Ustadoh i on podiže glavu ka meni. Nikog nije bilo kraj njega i najzad sam mogao postati njegov. Samo njegov. – Dolazim, ljubavi – odgovorih na njegovo potmulo brundanje i svukoh se go. Uspravih se i podigoh ruke da me pogleda. Stade se oglašavati jače i znao sam da me poziva. Učinio sam korak u prazninu i teško pao na beton tačno pred medveda. Oštar bol u nozi dao mi je do znanja da sam se opako povredio, ali mi je to bilo nebitno. Lju- bavnik mi je lagano prilazio i moje je uzbuđenje raslo. Osetih njegov dah na povređenoj nozi, zatim njegov jezik kako prelazi preko rane. Muškost mi se ukrutila do neizdržljivosti, kad mi odjednom kroz nogu A rgus B ooks O nline M agazine # 17 149