trali da će mojim živcima goditi tamošnja sredina. Pomislila sam da
ipak u ovoj zemlji ima nekog reda. Ko se još može pohvaliti da ga
poslodavac šalje na oporavak na more? Nije me brinulo ni to što su
mi zabranili da prijateljima i porodici kažem gde idem, jer bi po re-
čima psihologa “trebalo da se na neko vreme odmorim od okruženja
koje je dovelo do mog lošeg zdravstvenog stanja”.
Na dan mog dolaska su u Rijeci bile u jeku pripreme za maškare,
kako oni zovu svoj tradicionalni karneval. U prvom trenutku mi je
prošlo kroz glavu da se odmah vratim, jer bi me karnevalska atmos-
fera podstakla da nastavim istraživanje slučaja na kome sam radila.
Odustala sam od povratka samo zato što su me Riječani, koje sam
upoznala u hotelu, ubeđivali da ostanem. Oni su mi objasnili da je
Riječki karneval nadaleko poznati događaj, zbog koga turisti dolaze
iz svih krajeva sveta. Neće svet propasti za nekoliko dana! pomislih.
Verovatno me je smekšalo i to što sam se konačno naspavala posle
dužeg vremena. Tek tada sam shvatila da godinama nisam bila na
moru, i da mi čist vazduh i sunce sigurno neće činiti loše, pa sam od-
lučila da ipak ostanem.
Prvog festivalskog dana, grad je sasvim promenio lice. Rijeka je,
inače, industrijsko, a ne turističko mesto. Nije od onih primorskih
gradića koji žive samo tri-četiri meseca godišnje, a ostatak godine
liče na gradove duhova. Iako sam u hotelu čula priče kako se tokom
karnevalskih dana u Rijeku slije enormna količina ljudi, nisam mogla
da verujem da će karneval zaista privući toliko učesnika i publike.
Ostala sam iznenađena nepreglednom gužvom koja je pretila da po-
kida vene grada.
Povorka od preko deset hiljada maškara je započinjala na Viškovu,
predgrađu u brdima, i spuštala se do centra grada. Da si to samo
mogla da vidiš! Ispred su se kretala ogromna vozila, sva ukrašena na
istu temu kao učesnici karnevala koji ih prate. Povorku iza vozila su
predvodili zvončari: muškarci sa rogovima na glavama i ogromnim
zvonima vezanim oko struka, pa čim naprave korak sve puca, a oni
se namerno uvijaju da bi zvonilo što jače. Meštani su mi objasnili da
su po tradiciji zvončari bili pastiri, koji su zvonima terali zle duhove
zime i prizivali proleće, i da su oni zaslužni za nastanak karnevala u
A rgus B ooks O nline M agazine # 17
130