u pomoć Boga i prekrstih se. Nakon toga tlo pod mojim nogama ne-
stade. Propadoh kroz duboku rupu u uglu dokaži hrabrost sobe.
Pretpostavljam da sam izgubio svijest. Nisam mogao odrediti
koliko je vremena prošlo, ali ono što me je osvijestilo bila je snažna
graja, praćena zvukom trube i doboša. Lice mog najboljeg prijatelja
bijaše mi u prvom planu. Posmatrao me je sa poluosmjehom, kao da
nije bio siguran da li se šalim ili sam zaista spavao.
„Spavanje nije dozvoljeno!“ reče nakon što je izostala bilo kakva
reakcija sa moje strane. „Izgubio si, izmotavanje sada ne vrijedi. Mo-
žeš poći odmah po pločicu ili možeš platiti hiljadarku.“
Osvrnuh se začuđeno oko sebe. Sjedili smo u travi ispod drveta.
Nedaleko od nas je prolazila karnevalska povorka. Raštimovani or-
kestar je samouvjereno upravljao ushićenjem gomile.
„Ali, kako je moguće...“
„Dakle, šta će biti? Ideš po pločicu ili plaćaš?“
Pogledah prema zgradi Rajske stanice. Crne duplje razbijenih
prozora zlokobno su motrile moju odluku.
„Plaćam, naravno da plaćam. Hajde, pokupi te karte. Idemo da
vidimo karneval, dok ga kiša nije rastjerala.“
O autoru: Milovan Lalović (1979.) je pjesnik, novelist i pisac kratkih priča.
Živi i stvara u Atini. Do sada je objavio zbirke pjesama Zabranjen vrt (2006.)
i Prividi (2010.), roman Alfa (2011.), te zbirku pripovijedaka Anatomica de
somniis (2014.). Priče su mu objavljivane u raznim antologijama i zbirkama,
od kojih je interesantno izdvojiti Nevidbog (2013.), Poetry and Prose (Srpska
biblioteka iz Londona, 2014.), i Prsten sa one strane sna (Festival Fantastične
književnosti iz Bijelog Polja, 2014.).
A rgus B ooks O nline M agazine # 17
111