Na žičanoj ogradi, kojom je bio ograđen strogi bolnički krug, stajalo je upozorenje postavljeno od strane gradske uprave. Krupnim slovima, odštampanim na traci za obeležavanje, upozoravali su eventualne uljeze da je zgrada ruinirana. Provukoh se kroz rupu u ogradi, ignorišući opomenu. Bio sam uvjeren kako ću usput, prije nego i dođem do sobe 42, pronaći u travi ili hodniku prizemlja neki odbačeni komad žute keramike. Ne znam kome je i kada palo na pamet da soba 42 bude dokaži hrabrost odredište. Ko god bio inicijator takve sumanute ideje, dobro je znao da se radi o jedinoj prostoriji koja je u cijeloj Rajskoj stanici obložena žutim keramičkim pločicama. U to vrijeme, moj nauci sklon um nije bio uplašen kafanskim pričama i studentskim fantazijama. Smatrao sam da su sve priče koje su govorile o natprirodnim fenomenima izuzetno zanimljive, ali u potpunosti neistinite i nerealne. Upravo su takve prirode bile i priče o Rajskoj stanici.
Tamni oblaci na horizontu rolali su se nošeni brzim vjetrovima visokih atmosferskih slojeva. Njihovi modri pramenovi izvirivali su iza krovne konstrukcije, ovenčavajući ruševnu zgradu olujnom krunom. Nije bilo teško pretpostaviti da će navući zastor nad gradom prije nego što Sunce zađe. Ugledah jedan plavi balon u obliku srca, koga je vjetar nosio preko Rajske stanice nekud u visinu. Posmatrao sam ga sve dok se nije pretvorio u sićušnu tačku, a zatim moj pogled ponovo obuhvati oronulu zgradurinu, njene polomljene prozore i puzavicu na fasadi. Taj prizor mi izazva neobjašnjivu nelagodu. Pribrao sam se i krenuo ka glavnom bolničkom ulazu, čija su se velika metalna vrata ispostavila kao neprohodna prepreka. Na njima je i dalje stajao masivni lanac, koji i nakon svih godina izloženosti klimatskim uslovima bijaše još uvijek čvrst i efikasan. Zbog toga zaobiđoh bolnicu, hodajući starom stazom obraslom u travu, kroz koju se tek ponegdje naslućivao ispucali beton. Pozadi, stojeći u korovu koji mi je sezao do koljena, opazih da su sa jednog od prozora u prizemlju uklonjene rešetke. Uprkos očevidnoj napuštenosti i neodržavanosti objekta, bilo je lako zaključiti da je to mjesto često posjećivano, jer je debela daska očigledno imala ulogu mosta koji je preko simsa spajao tlo sa zgradom. Pod mojim koracima daska zadrhta, ali se bez
Argus Books Online Magazine # 17 104