***
Sveopšti vašar još uvek traje. Ringišpil se okreće sve brže i brže.
Otkidaju se njegovi lanci. Voda, zemlja, vazduh i vatra ispadaju sa
ljuljaški ringišpila i odleću u grotlo vašarišta, praveći svoj vašar. Kao
šatori i tezge rasprostiru se okeani i mora, gutajući luke i pretvarajući
priobalna naselja u podvodne grobnice. Reke menjaju tokove, izlivaju
se, pa nalik otrgnutom karuselu beže od središta zemljotresa koji
drobi metropole. Poput verglaša iz pakla zvuče strahovite orkanske
oluje koje pustoše sela i varoši, noseći ih u ništavilo. Vulkanska lava
se kao kipuća šećerna pena razliva po kontinentalnoj kori, pržeći živi
svet. Gejziri lave se kao vatromet uzdižu iz vulkanskih eksplozija, bu-
deći i samo Jezgro, to srce Zemljino, koje iz unutrašnjosti odgovara
urlikom. U tom urliku čujem budućnost za ponekog preostalog čo-
veka, koji će sluđen tumarati sred hladnih idola pod užarenim sun-
cem, ponavljajući jednu jedinu reč:
– Zašto?
To će pitanje bez odgovora lebdeti poput aveti kroz rastopljene
ruševine i nestati u močvarama smrdljivih, zaraznih isparenja.
Konačno, vašar zaklopi svoje dveri. Nastade muk.
***
Vraćam se kući pred svitanje. U glavi mi odzvanja eho vergla, a
pred očima mi se vrti ringišpil, kao noćna mora. Dok ljubim usnulo
dete u kosu i pogledom ga milujem, zaklinjem se da ću svu decu ču-
vati kao svoju. Prkosno uzdižem glavu i reč “rat” više ne želim da iz-
govaram. Svanulo je jutro i vreme plača je prošlo.
Stavljam belu maramu, prkos moj i s blagim osmehom započi-
njem novi dan. Odlazim u vinograd s prvim zracima sunca i nadam
se da će berba grožđa biti berićetna.
O autorki: Rođena u Mladenovcu 1960. godine. Piše poeziju, prozu manje.
A rgus B ooks O nline M agazine # 17
100