Ana, jedan po jedan su nestajali. Staru sablju, jelenske rogove, preparirane fazane, kuninu kožu, vezene slike ptičica koje lete oko trešnjinih grančica u punom cvatu, sve je to Anin otac doneo za našu devojčicu kad se razbolela. Korpicu od pruća punu puževih kućica i barskih školjki našao sam proletos na tavanu. Sada na zidovima nema ničega osim srebrnog krsta koji visi na kudeljnoj vrpci nad prozorom. Taj krst mi je dao vojnik iz moje čete dan pre nego što će poginuti i rekao mi je da ga držim baš tu na severnom zidu nad prozorom. Nad ulaznim vratima stajala je Bogorodica. Tu sam ikonu kupio davno u Remsu, u njihovoj maloj crkvi u spomen na moju sestru koja je otišla od kuće pre dvadeset pet godina i od tada o njoj nisam čuo nikakav glas. Sve je bilo nekako golo, hladno i siromaški mada nismo bili siromasi. Godinama nismo kupili ništa novo. Sto od hrastovine, osam stolica, drveni kreveti, veliki i mali ormari, vojničke škrinje, stalaže sa posuđem, klupe pored zidova, sanduke za drva... sve je to Ana dobila od roditelja. Nekada nam je to bilo dovoljno, mislili smo da ćemo imati vremena da dokupimo vrednije stvari i nabavljali smo po malo znajući da ćemo se jednom, kad nam kći poraste i pođe u školu, preseliti u selo, u veliku kuću Aninog oca. Tamo su sad on i baba sami.
Prispavalo mi se. Spustio sam se u svoj krevet ne čekajući Anu da uđe u kuću. Sklupčao sam se u krevetu i pokrio. Uspavljivao me je daleki huk vetra. Pogledao sam u ugao tavanice. Tamo se belela paukova mreža koju sinoć nisam primetio, verovatno danas ispletena. Pre mnogo godina u tom uglu, među gredama tavanice, živeo je veliki pauk, najveći pauk koga sam ikad video. Kada mi je ponestalo priča, a moja devojčica je tražila da joj svako veče pripovedam, uz one stare dobro znane morao sam da joj ispričam i bar po jednu novu. Izmišljao sam priče o tom pauku koga sam zvao Veliki Tkač. Onda je došlo jedno veče kad nisam ispričao ni jednu priču i za njim veče kad nisam imao kome da pričam... Ljuljuškala se mrežica lagano, pred mojim očima, nošena promajom. Tapkale su nožice miševa po tavanu. Zaškriputao je stari limeni petao na krovu i raširio svoja krila. Čuo sam Anine korake, zvuk ključa u bravi i kratki lavež drvene reze. Zaspao sam. Činilo mi se da sam spavao tek desetak minuta kad me je Ana probudila.
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 90