bele peškire koji su još od jutros ležali rasprostrti na sedištu jedne stolice i položi ih na limeni prozorski ispust. Palo joj je na pamet da su njeni tadašnji pozivi na solidarnost i primirje iz nekog razloga prošli nezapaženi i da nije na odmet da okuša sreću po tom pitanju još jednom. Nije bilo u njenom stilu da odustaje i pribegava postupcima koji bi u očima drugih mogli biti protumačeni kao odraz bilo kakve slabosti. I to svakako ne dva puta u istome danu. Ali drastične okolnosti sada su pozivale na ništa manje nego na drastično preinačenje svih svojih dotadašnjih životnih gledišta i vrednosti, dovoljno utešno zaključi. I, brecnuvši se pred mnoštvom buljavih očiju koje iznenada blesnuše u naborima jedne pogurene breze, ona brže-bolje zatvori prozore, zaškrinu debele zastore i hramajućim korakom uputi se ka spavaćoj sobi.
Utešivši se svojom i dalje nenarušenom razboritošću, ako već ničim drugim, leže na krevet, i udobno se smesti. Setila se da posegne ka laganoj frotirnoj prostirci koja je uvek ležala uredno rasprostrta na domašaju njenih ruku. Ali istog trena odagna tu ideju, s pomešenim osećanjima utvrdivši da je od prekomernog kretanja na koje je tokom poslednjih dana bila prisiljena noge i stopala više nisu nimalo zebla. Slegnuvši ramenima i nešto promrmljavši za sebe, ona se u potpunosti opruži, položi glavu na svoje omiljeno veliko jastuče i, još jednom duboko udahnuvši, napokon, zatvori oči.
Misli su joj i dalje tekle nekontrolisano, odražavajući najcrnjim slutnjama obojene prizore koji su joj se tokom minulog dana vrzmali po glavi. U jednom trenutku, videla je dve prilike od glave do pete zaodenute u tamno zelene odore i tela izuvijanih poput nekakvog sporo navirućeg mlaza vode kako kroz onaj odškrinuti prozor pronalaze put do vrata njene ostave. A potom opet začu najezdu onih niotkud navirućih glasova koji ovaj put, kao da im ponestade strpljenja, naglo povisiše ton i svi u glas zagrajaše:‘’ Onog trenutka kad nam se prepustite … sve vaše nevolje … zauvek će proći!!“ Ali dovoljno brzo, sve te neprijatne slike i zvuci, jedan po jedan, se raspršiše. Napeti mišići su počeli da joj se opuštaju. Onaj neumorni grč joj napokon napusti lice. I još malčice se istegnuvši, ona se namesti u još udobnijoj pozi, i, duboko udahnuvši, odluči da iskoristi ovaj povoljan tre-
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 79