„ Kako je znao da sam imala sestru bliznakinju?“ pitanje je uputila upravniku ali i sebi samoj, jer nije mogla da pronađe objašnjenje za to. „ Imala je tri godine kada je umrla.“ Nastavi ona, „ Kako...?“ „ Dete,“ blago poče upravnik, „ nemoj brinuti oko toga, znamo da nisi kriva. Proverili su te nakon što je on dao tu izjavu.“ Pokaza na papir u njenim rukama, „ Ima čudnih stvari u tome, zna mnogo o tebi, i tvojima. Stvari koje ne bi mogao ili trebao znati, ali nekako zna. Sa druge strane, mnogo toga što je ispričao nema veze sa stvarnošću, pa verujemo da je neke delove izmislio, iako on veruje da je to istina.“ „ Ali verujete da je nevin?“ upita ona upravnika. „ Dokazi kažu da je on ubio suprugu, javno mu je presuđeno.“ poćuta trenutak, „ Ali se nezvanično veruje da je nevin.“
***
Suzana je stigla u stan oko ponoći. Neka hladnoća se uvukla u nju i čim je skinula kaput krenula je u kuhinju da skuva šolju čaja. Primetila je još iz hodnika da je svetlo upaljeno ali je pomislila da je zaboravila da ga ugasi ujutru. Kada prođe kuhinjska vrata vide da nije tako. Tamo je stajala žena i pila šolju toplog čaja, još jedna Suzana Sunić. Doktorica je pala u nesvet.
Probudila se na svom krevetu. Bila je vezana trakama isečenim od čaršava, ali ne grubo, nego pažljivo, osećajno, da ne bi povredila zglobove. Druga Suzana je sedela u fotelji pored nje. „ Sanjam li?“ upita vezana doktorica. „ Ne“, odgovori Suzana iz fotelje i nasmeši se. „ Ko si ti?“ „ Ja sam ti, samo iz jednog drugog mesta. „ Ne razumem...“ reče doktorica a Suzana iz fotelje se ponovo nasmeši. „ Znam, ali bitno je da znaš da će on platiti za našu sestru.“ „ Božović?“ upita doktorica. „ Jeste, on. On nas je naterao da skočimo sa te proklete stene.“ „ Ti... ti si sestra devojčice koja je umrla od posledica skoka u reku?“ upita doktorica a druga Suzana je sada ustala iz fotelje i počela da šeta po sobi.
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 51