– Tako, oče duhovni – čvrsto i mirno odgovori Dimitrije. – Zbog čega god da si krenuo bolje bi ti bilo da se pričuvaš. U medveđu jamu si pošao viteže.
– Znam – kratko odgovori mladi vitez nenaviknut da iznad sebe trpi bilo kakve autoritete, pre nego što mu okrenu leđa da bi se svom ratnom drugu Prokopiju obratio s nekim sasvim nebitnim pitanjem.
Pop savlada uvređenost i napravi se kao da se ništa nije dogodilo.
***
Jahali su dalje. Pejzaž se menjao. Zemlja je postajala suva i prašnjava. Brezove šume zamenile su šume jela i borova. Drvene kolibe kraj puta zamenili su šatori. Narod ispred njih posmatrao ih je ljubopitljivo. Dimitrij je ponekad svraćao u ova tatarska sela da kupi zalihe hrane. O razlozima koji ga dovode u stepe nije nikome pričao.
Laganim kasom napreduju konji. Na njima odvažni i raspoloženi vitezovi – šale se i piju vino iz kožnih mehova. Dimitriju se dopade brdašce obraslo travom i stablima borova; krenuše ka njemu. Zapališe vatru na vrhu, na ražnjeve natakoše četiri jagnjeta. Spokojni su i ćutljivi, svi gledaju u vatru, neki spavaju. Dok su ratnim noževima komadali pečeno jagnje, Boris koji je sa vrha najvišeg bora izviđao teren, spusti se i reče kako je u daljini video da se u pravcu brda kreću tatarski ratnici. Svi se na trenutak uznemiriše i brzo dograbiše oružje. A Boris im, zagledavši se u pečeno jagnje, hladnokrvno reče: – Ne brinite braćo, neće oni skoro, taman dok ovo pojedemo. – Na, uzmi! Možda ti je i poslednje, ko zna – šalio se, pružajući mu parče mesa, visoki i krupni Aleksej; verni Dimitrijev drug; mlad, ali već iskusan ratnik iz boljarske kuće.
Ugasiše vatru, osedlaše konje, povadiše bojna koplja, mačeve i štitove. Kad su ih ugledali Tatari zastadoše na trenutak. Zatim jedan od njih zamaše zastavom plave horde i začu se zvuk roga. Konji u galopu, ratnici pri oružju – juriš koji diže silnu prašinu. – Spremite se braćo! Tek što je ovo izgovorio, stepski ratnik već je jurišao ka njemu sa izmahnutom sabljom. Prvi njegov zamah promaši. Dimitrij se sagne i pokosi ga mačem po sred trbuha, raskidavši mu tanki oklop. Jurij
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 32