da bi i danas izazivali pažnju novih čitalaca. U tome se najbolje vidi pobeda nepokolebljive umetnosti i neukrotive mašte nad surovom realnošću, koja nam se pak čini tako nedokučivom, ali nedokučivom samo dok kroz fikciju ne budemo spoznali pravo lice stvarnog sveta.
Potpuni trijumf umetnosti uočavamo i kod Tvena, i kod Pirandela, i kod Gordera, svejedno da li se kao pobednik ističe stvaralac ili njegovi izmišljeni junaci. Umetnik sebe posmatra kao jedinu svetlu tačku usred mračnog praznog prostora koji tek treba ispuniti maštom, stvaralaštvom i plemenitim idejama. Ako umetnik ne poveruje da je centar univerzuma, njegova misija je unapred izgubljena, jer onda ne veruje ni u svoju moć da svet promeni na bolje, ne veruje da je sposoban da ostvari „ antisudbinu“.( Nije slučajno što dečak iz Tajanstvenog stranca spoznaje „ antisudbinu“ uz pomoć nekog ko se naziva Satana, jer niko drugi se ne bi ni usudio da tako olako ruši ustrojstvo i kalupe na kojima počiva jednolična i unapred zacrtana svakidašnjica. To, ipak, nije nikakav pakt sa đavolom, nego će pre biti iskorišćavanje pobunjenog anđela zarad istinske spoznaje sveta.) Sa druge strane, u trijumfu svojih izmaštanih junaka pisac prepoznaje svoju pobedu nad besmislom i prolaznošću, jer ako su uspeli da nadvladaju svog stvaraoca, ti likovi tek počinju da žive i svojim će prisustvom uticati na pokolenja i pokolenja čitalaca, bacajući tako zrake besmrtnosti i na samog pisca. Urotivši se protiv pisca, likovi su mu zapravo pomogli da ostvari cilj davno započete misije.
Poverujmo da će naša mašta učiniti svet boljim, ali i nastavimo potragu za svojim piscem, makar samo zato da bismo mu se smelo suprotstavili. Ako smo sposobni da svet zamislimo kao prostor koji tek treba da ispunimo svojim stvaralaštvom, imaćemo dovoljno bujnu maštu i da sebe spoznamo kao literarne junake, izmišljene a svemoćne.
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 187