***
Kao što sam već napisao, skoro je nepobitno dokazano da je ovaj naš kosmos nastao u trenutku koji naučnici nazivaju „ veliki prasak“. Šta je bilo pre velikog praska nisu nam objasnili. A neće ni morati, ako se dokaže da je moj Princip nepredvidljivosti tačan!
Takođe, kao što sam već pomenuo, postoji vrlo ubedljiva pretpostavka da će se postojanje kosmosa završiti aktom „ velikog sažimanja“.
Tu pretpostavku je prvi formulisao jedan od najvećih naučnika svih vremena, gospodin Stiven Hoking( Stephen William Hawking). Prilikom izučavanja magnetskih nedoslednosti koje se pojavljuju prilikom „ rađanja“ novih zvezda, takozvanih „ supernova“, profesor Hoking je uočio da se supernova rađa iz nečega što je nazvao „ crna rupa“. Crna rupa je fenomen koji je nastao „ umiranjem“( kolapsom) nekog nebeskog tela, kada je pod pritiskom sopstvene gravitacije to telo uletelo u fazu sažimanja! To se dešava kada uzajamno privlačenje materijalnih ćestica postaje jače od zbira ostalih energija u tom prostoru, pa se nebesko telo progresivno zgušnjava, dok ne postane tako gusto i krcato sopstvenom gravitacijom, da čak ni svetlost više ne može da se otkači!
To super-gusto jezgro naučnici su nazvali „ singularitet“. Kako naučnici tvrde, singularitet ima svojstvo da u određenom trenutku( nisu objasnili u kom), uđe u fazu nestabilnosti, te eksplodira i pretvori se u novu zvezdu. To mu dođe nešto kao ono BANG iz „ velikog praska“, samo u mnogo manjem obimu.
Ključni problem da bi se ta teorija prihvatila je ona moja opaska u zagradi, odnosno u kom trenutku i ZAŠTO dolazi do nestabilnsoti i eksplozije. Po mom mišljenju, verovatno da je tom prilikom došlo do nekog podsticaja sa strane, koji je naterao singularitet da prestane da bude singularitet. Nameće mi se pomisao da do te eksplozije dolazi kao posledica prožimanja u trenutku kada se gravitacione sile nekog drugog kosmosa nađu u poziciji da deluju u našem kosmosu!
To je daleko razumljivije ako se isti princip primeni i na „ veliki prasak“.
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 172