našeg kosmosa, ja verujem da nisu, te da se kosmosi „ prožimaju“ jedan kroz drugi! Pošto je prožimanje novi termin, moraću da ga objasnim. Prožimanje je postojanje dva ili više prostora u isto vreme u nečemu što nije sastavni deo ni jednog od tih prostora.
Da bih barem delimično dočarao tu pojavu, koju naša čula ne mogu da registruju poslužiću se jednim vrlo prizemnim poređenjem koje mi se nameće kao najbliža analogija koju možemo da zamislimo. Prožimanje je nešto slično ključanju vode i to naročito onakvo, intenzivno ključanje kakvo se događa u džezvi.
( Džezva specijalno oblikovana posuda koničnog oblika čije dno je šire od „ usta“, koja je namenjna isključivo za kuvanje kafe. Zahvaljujući baš takvom obliku, veći deo lonca se izlaže izvoru toplote, dok se „ ključ“ usmerava ka suženom vrhu. Na taj način ključanje u džezvi je daleko intenzivniji proces od ključanja u običnom loncu.)
Iz običnog lonca mehuri pare idu paralelno ka površini vode, dok se u džezvi „ prožimaju“ kako bi se ključanje „ zgusnulo“ i doprinelo bogatijem ukusu kafe. Usuđujem se da kažem da bi slično izgledao multiverzum da ga je moguće videti. Naš kosmos bi bio kao jedan od onih mehurića koji se rasplinu, tek što su se stvorili!
Nažalost, tvorci hipoteze o multiverzumu su zamislili multiverzum kao grozd, ili kao sunđer, odnosno kao niz međusobno razgraničenih prostora, a ne kao „ uzavrelo prožimanje“ u kojem naš kosmos igra samo jednu podjednako beznačajnu ulogu kao i svi ostali kosmosi.
Da bi moja postavka bila ubedljiva moraću da objasnim zašto se mulziverzum ne može videti.
Naša čula i onaj deo mozga koji smo u stanju da koristimo prihvataju samo onu realnost koja ima svoju dužinu, svoju širinu, svoju visinu i vreme koje je merljivo po našim ljudskim standardima. Sve ono ostalo što naslućujemo da postoji, bilo da je to neki bog, ili multiverzum, nije u dometu naših čula i našeg standardnog rasuđivanja. To ostalo, koegzistira sa našim prostorom, ali nije naš prostor, niti se može meriti onim aršinima koje smo usvojili za merenje našeg prostora. Čak i oni delovi tih drugih prostora koji se prožimaju sa našim prostorom ostaju uglavnom van nas, jer pripadaju dimenzijama nekog drugog kosmosa.
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 168