– Ne znam kako i zašto, ali jasno i glasno sam čuo razgovor između njega i nje. On, taj pisac romana čiji smo mi glavni likovi, je rekao svojoj ženi da će nas tvoj bivši muž ubiti. Ustvari, ona je to rekla... ali sasvim je svejedno ko je rekao.
– Ja ipak predlažem da ne idemo u vikendicu, jer sam baš tamo nameravao da vas ubijem... u stvari da vas baš tamo ubije njen bivši – tiho je progovorio Stefan.
Boris i Katarina su preko ramena pogledali Stefana. Katarina je od silnog iznenađenja počela da vrišti, a Boris koji nije samo bio iznenađen što je neko sedeo na zadnjem sedištu, nego kad je postao svestan toga i ko je sedeo na zadnjem sedištu, toliko se potresao, da je počeo da gubi kontrolu nad vozilom i za tren se našao u suprotnoj kolovoznoj traci. Zaslepela su ih svetla kamiona koji je dolazio iz suprotnog smera i gume jezivo zaškripaše.
Ana je završavala šminkanje kada ju je omela buka koja je ličila na sudar, a pogotovo ju je iznenadilo to što je stekla utisak da su uznemirujući zvuci doprli iz Stefanove sobe. – Stefane!... Stefane! – zabrinuto ga je dozivala. Odškrinula je vrata, međutim soba je bila prazna. Zakoračila je u nju začuđena, jer je bila ubeđena da Stefan nije izašao iz sobe. Pogled joj je zapeo za prazan ekran na kom je kursor dosadno treptao.
– Stefane!... Stefane!
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 141