Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #14 | Page 64

u kojoj samo on caruje. Ali, ostaće, neće biti više mali. Neće bežati od paperjastog sna koji vidi pred sobom, makar ga to koštalo. Hteo je da ispita teren. Vrpoljio se. Zato je smislio da će sedeti do kraja da bi se naslađivao njenom lepotom i da će zatim istražiti kako bi mogao da joj pristupi. „Kako su divni”, uzviknula je po završetku, ustajući, „podsećaju me na malu decu koja se igraju na odrastao način! Kao da su želeli da izađu iz detinjstva na brzaka, iako su svi glumci stariji od mene.” „Ti si počela da pametuješ čim si postala zadužena za nekog. Možeš i ove da usvojiš, mislim da bi se dobro združili sa tvojim dečacima.” Naime, Anastasija je predavala pretežno muškoj deci, pa je zato morala da drži aristokratski stav, da bi ih sve kontrolisala na okupu. Devojčice su joj predstavljale retkost i malo, osećajno blago. „Da svaki dan gledam komedije? Ah, ne, ovo što imam mi je dovoljno. Nego, kad ćeš da me upoznaš sa nekim tvojim seksi drugom koji slika bolje od tebe?” Ovu šalu je Andrej čuo, naslonjen na izlaz, čačkajući telefon, praveći se da čeka nekog. „Znači, nije prefina, iako je prefinjena”, zaključio je. Prvi utisak mu nije bio baš u skladu sa celom istinom, ali nije bio svestan toga. Odlučio je da se pomeša sa gomilom i da otkrije kuda ide, gde živi, a možda i gde radi. „Nisu slikari za tebe, mahom su zauzeti oko dečka, tako da ti ne preporučujem.” „Sigurno imaš i neke fizički dobro razvijene plus pametne drugove.” „Bolje pođi u teretanu u centru i svrati posle toga u knjižaru preko puta. Ako nađeš jednog na oba mesta, ne daj mu da beži.” Šetao je za njima i bilo mu je žao što nije mogao glasno da odgovori na šalu u kojoj se nalazilo mnogo Argus Books Online Magazine #14 istine. Uskoro će se ljudi razići. Zgodan i upadljiv, trebao bi da skrene za neki ćošak i da uhvati taksi. Svestan je da ne može da zna da li će reagovati na njegov sat i cipele kao sve ostale devojke. Sinuo mu je šaljiv i malo pokvaren plan u glavi. Razradiće ga kasnije. Sad bi mu koristila bilo koja informacija koju može da pokupi pre nego što zamakne, da se ova komedija koju je gledao ne bi razvila u tragediju u planiranju. Navikao je da svaki njegov plan uspe. Nikad do sad nije doživeo neuspeh. Zato je rešio da ovom pristupi šematski. Svestan da ne zna šta ga čeka, duboko je udahnuo i napregao sluh, dobro zaostajući za njima. „Kako idu tvoje veze?” „Ništa posebno. Nadala sam se da ću izaći sa nekim tipom koji radi kao novinar, ali izgleda da sam mu bila zanimljiva samo da bi napisao neku rubriku koja ponižava današnje umetnike govoreći da žele novac i slavu bez ikakvih drugih vrednosti. Dobro je što nije naružio moju izložbu. Mislim da je u nekom tripu besnih umetnika.” „Možda stvarno želi da izađe s tobom ako te nije stavio na spisak onih koje mrzi...” Razgovor se izgubio iz dometa Andrejevog sluha. Isprva je pomislio da je njena drugarica neka teška opajdara. Bundica, rukavice, štiklice, sve bi to odmah otpisao iz opsega normalnog. Izgleda da devojka radi ono što želi i drži do sebe na sebi svojstven način, bez osvrta na druge ljude. Obradovao se što se njegova potencijalna buduća izabranica druži s nekim ko ipak deluje prijatno kao osoba. Bilo mu je čudno i neuobičajeno da razmatra takve stvari, pogotovo jer još uvek brka imena ljudi s kojima visi sadašnja. Video ih je kako odlaze zajedno. Znao je da nema više šta da se učini za danas i odlučio je da krene u stan. Istrešće energiju i misli na novoj 64