Stradun, Ibricu Jusića i Vagabunda,
Rovinj, Atomsko sklonište... Znaš i da
je jedna od mojih klinačkih ljubavi
bio Dario, Hrvat, Spličanin; znaš i
koliko sam patila kad smo raskinuli,
znaš i da sam još više patila kada
sam čula da je na ratištu ostao bez
noge. Pokušavam da shvatim šta je
zapravo ljubav prema domovini, šta
znači rodoljublje, šta lojalnost zemlji,
državi, otadžbini... a šta je izdaja? Da
li zaista postoji cena bilo koje od tih
ljubavi? I ako postoji, s koliko se
nula piše?
Padam u depresiju, to nije dobro.
Mnogo me je pogodilo to što sam
pročitala. Bolje da nisam. Nastavila
sam da samo
prelistavam naslove i naletela na
ovaj –
„Tragedija u Kruševcu: Zubara
ubio ni manje ni više nego...?”
Nemam reči. Čovek je ubijen, a oni
kažu da ga je „ni manje ni više
ubio...” Ni manje, ni više...?! Ubijen...!
U prošlom pismu pitala sam te da li
su političari završili makar kurs iz
gramatike i pravopisa, sada sam
sigurna da i neki novinari nisu ni čuli
za postojanje takvog kursa. Ma,
kakvog kursa, nisu čuli ni za
gramatiku ni za pravopis a o smislu
onoga što pišu
ne bih sada.
Previše sam
uzbuđena.
Da, bila sam
na izložbi.
Retrospektiva
Šagalovih dela.
Neopisivo. Više
od tri sata
upijala sam
motive iz
beloruskih bajki
i jevrejskih
religijskih priča,
šetala galerijom
od platna do
platna, likovni
stručnjak rekao
bi: platna puna
Argus Books Online Magazine #14
melanholičnog lirizma na rubu očaja
i spiritističke čamotinje. Mark je bio
čudo. Mark Zaharovič. Mojša
Zacharovič Šahałaŭ. Beloruski
Jevrejin rođen u Rusiji. Sećaš li se
filma o grupi intelektualaca i
umetnika koji iz Francuske beže
pred nacistima? Među njima je i
Šagal. Po povratku iz galerije
pokušavala sam da se setim naziva
filma i do dolaska u stan nisam
uspela. Pomozi. Gledala sam ga pre
nekoliko godina. Glavnu ulogu igra –
čini mi se, nisam sigurna – Lijam
Nison, onaj ružnjikavi Irac, sjajan
glumac. Igrao je i u „Šindlerovoj
listi”.
Nisam želela da ovo pismo bude
ovakvo, na momente sivo, mračno,
želela sam da u njemu pomešam
Šagalove nijanse intenzivne žute,
crvene, plave, zelene, ljubičaste,
suprotstavljene crnoj. Žao mi je,
nisam uspela. Molim te, nemoj da
čitaš tri četvrtine ovog pisma,
pročitaj samo kraj. Ovo o Šagalu. I
zamisli da sam bila kod njega na
čaju. Kod Šagala na rođendanu.
Ines,
sreda, 5. mart 2014.
negde daleko
57