naslovio ovo pismo. Službena
beleška jednako kurirska služba.
Danas beležim o ovo: ministarka
koju si u pismu pominjala, ona koja
te asocira na Zvezdanu, izjavila je da
nije obaveštena o tome da se stručna
javnost usprotivila odluci o
prenošenju Tesline urne u portu
Hrama Svetog Save. Neobaveštenost
ti je poznata kao kategorija koju je
lansirao onaj koji se hvalio da samo
on sme da nas gleda u oči. Sme? On?
Samo on? Tog se sećaš... Zaboravi ga.
Zaboravi i sve ostale neobaveštene.
Završavam ispijanje kafe,
završavam i pismo. Pozvaću
Zvezdanu da joj prenesem tvoj
pozdrav. Mogao bih da se kladim da
će reći: „Jaooooo, suuuupeeeer... baš
sam se oduševila. Kako je Ines? Šta
radi? Dugo je nema…” I pre nego što
zaustim da joj bilo šta kažem,
nastaviće: „Sinoć sam bila na
straaaavaaaa žuraji, znaš onaj fensi
noćni klub? E, bile su ekstra face...
startovali me neki moroni...
iskulirala sam ih... e, a bio je i onaj
poznati fudbaler, posle je došao onaj
što se kandidovao za poslanika...
straaaaavaaaa je lik... je l’ istina da je
u vezi s onom plavušom, onom
političarkom?” Tada će već biti
krajnje vreme da prekinem vezu. I
da zaboravim da sam razgovarao sa
Zvezdanom koja čita samo
„najuticajnije balkanske” zidne
novine. Moraću da zaboravim da
sam razgovarao s njom,
„obaveštenom” taman onoliko koliko
i rolna tog papira.
D.
Ponedeljak, 3. mart 2014.
Beograd
Argus Books Online Magazine #14
U gostima kod Šagala
Dragi D,
Uz prvu jutarnju kafu čitala sam
tvoju kolumnu „Šarmiranje
šamarima” o nastupu političara na
ekonomskom forumu na Kopaoniku,
o pokušaju da budu duhoviti,
dopadljivi, vickasti. Uspeli su, smešni
su. Smejala sam se i bila tužna,
istovremeno. Sve što si napisao
potvrdilo je ono što sam ti navela u
prethodnom pismu a odnosi se na
nesuvisle, smehotresne,
tragikomične spletove misli koje
samo političari mogu da iznedre. I
većina fudbalera. Samo oni i
političari misle da su to misli.
Smejala sam se kroz suze kada
sam videla vest o kampanji koju
stranka Aleksandra Vučića kreira u
Nišu slaveći njegov rođendan.
Komično tužno. Poslednji vlasnik
harizme ubijen je pre jedanaest
godina, posle njega sve je
bezuspešan pokušaj građenja kulta.
Šta sam još videla...
Čitala sam o sudskom procesu
pred Međunarodnim sudom pravde
u Hagu, besmislenom preganjanju o
genocidnoj krivici koju neće uspeti
da dokažu ni Srbija ni Hrvatska.
Utuk na utuk. Inat na inat. Kome je
to potrebno posle onolike prolivene
krvi? Čitam da je među svedocima
hrvatske strane i Sonja Biserko.
Rekla sam ti odavno da tu nisu čista
posla. Nikada mi se nije sviđala ta
gospođa koja o zemlji čiji je građanin
nijednu lepu reč nije izgovorila. Ja je
nisam čula, ni pročitala. Kaži mi D,
šta je potrebno da neko bude
Biserko? Da svedoči protiv svoje
zemlje? Morala sam na interentpretraživaču da pročitam još nešto o
njoj.
Ti bar znaš da nac ionalna, verska,
rasna i bilo koja ostrašćenost nikada
nisu bile moja šolja čaja. Znaš da
sam obožavala (i sada obožavam)
Makarsku rivijeru, Hvar, Lapad,
56