me kopka, molim te, objasni mi: da li
je evolucija političke misli stigla u
Srbiju? Ili je u 21. veku politička
retorika zakoračila u obrnutom
evolutivnom smeru? Možda previše
očekujem od nosilaca političkih
funkcija i titula, možda je moje
shvatanje jezika, retorike, morala i
etike elitističko, intelektualističko,
akademsko? Reci mi D, preterujem
li? Mislim da ne.
Zbog čega te ovo pitam? Zbog
onoga što – o, užasa! – moram da
prihvatim kao permanetno vređanje
pameti svakoga ko se upusti u
avanturu tumačenja poruka kojima
politika slatkorečivo obmanjuje
birače. Slušam onu ministarku čije
ime nikako da zapamtim, kad god je
vidim pomislim na Zvezdanu,
drugaricu s Miljakovca. Sećaš se one
umišljene plavuše koja je imala isto
toliko problema sa egom koliko i s
kilogramima? Ne znam zašto se
setim Zvezdane kada vidim tu
ministarku, sad sam se setila –
Zorana se zove, možda zbog toga što
tada osetim isijavanje nekih
kompleksa. E, ta ministarka je
govorila nešto okupljenim ljudima,
ako dobro razumem kandiduje se za
gradonačelnicu Beograda. Naravno
da nisam u stanju da ti doslovce
prenesem šta je okupljenoj šačici
ljudi rekla, tek bi hvatanje beležaka
bilo uzaludno straćeno vreme, toliko
blesava nisam; ne mogu čak ni da ti
prepričam sve ali ovo sam
zapamtila: „...moramo stvoriti veliki
konsenzus...”. Bože blagi, zna li ta
žena šta znači veliki a šta
konsenzus?! Da li je ikada čula da je
konsenzus jednoglasna odluka, da se
ne kvalifikuje ni kao veliki ni kao
mali?! Ako me znanje još služi,
konsenzus znači slaganje, pristanak,
odobrenje. Srećom, kad sam se
spremala za odlazak na dalek put
spakovala sam i „Vujakliju”. (U onaj
kofer koji smo davno kupili u
Kijevu.) I još razmišljam da li je
moguće sročiti nešto poput „velikog
Argus Books Online Magazine #14
konsenzusa”, „velikog slaganja”,
„velikog pristanka”... i da ne dužim.
Nije moguće.
Ta Zorana (zamalo da napišem
Zvezdana!) rekla je biračima i da će
nešto biti odlučeno na „...stranačkim
organima stranke...”. Oh, my god. No
comment!!! Jesam li ja baš toliko
zaboravila jezik ili su gramatika i
pravopis otišli u smeru kojim se
kreće i politika? Evolucija
kontrasmera. Molim te D, da sve ovo
što sam rekla prihvatiš s dozom
rezerve jer nisam sigurna da li me
možda daljina i dugogodišnje
odsustvovanje iz miljea u kome si ti
ne navode na pogrešno tumačenje i
zaključivanje?! Ti mi reci.
Nisam blizu ali čak i ovde osećam
nespokoj. I ovde vazduh treperi kao
da nebo gori, kao u starom domaćem
filmu, sećaš se, gledali smo ga
zajedno u bioskopu koji više ne
postoji; sećaš se Valtera, Sarajeva,
tufahija, Baš-čaršije, Sahat kule,
Begove džamije? I ovde, hiljadama
milja daleko, govori zvaničnika
odjekuju poput čangrljanja oružja.
Jutros mi je prijateljica koja živi u
Ukrajini poslala sms, moram da ga
podelim s tobom: „Dobrodošli u
pakao”. To je neka parafraza, nešto
što je izgovorio jedan njihov
političar. Čini mi se da nije samo
parafraza. Rekla bih da je na delu
stvarnost koju si u pismu nazvao
ivicom katastrofe.
Nećeš se ljutiti zbog toga što ću
naglo završiti pismo. Žurim na
izložbu. Obećavam da ću ti, najzad,
pisati redovnije. A i ti meni nešto
obećaj. Možda će ti se činiti glupo
zbog toga što znaš da sam o osobi
koju sam ti pomenula uvek mislila
kao o nezrelom snobu željnom
publiciteta ali mi se
u ovom trenutku učinilo da sam je
se na neki čudan način uželela.
Možda zbog daljine. Možda sam,
pišući ti, naprasno shvatila da je ona
zapravo benigna pojava u odnosu na
neke koji na nju beskrajno liče. Zbog
54