Dušan Dojčinović
Stranac u Saragosi
Na glavnim vratima moje kuće,
pojaviše se, u belim uštirkanim
košuljama, sa isto takvim kragnicama,
niko drugi do Servantes i Šekspir. Kao
da su u ženske tunike, odeveni...
- Lažeš - reče mi glas podsvesti.
Ne znam, onako bunovan jer lucidno
sanjam, sanjam a čujem, kako su
panduri došli , da me upozore da ne
pravim buku, jer to smeta komšiji, koji
se štreca na štok od vrata, budi se u
sred noći , u četiri, pa opet u pet sati, pa
mu svašta dođe da uradi, pa i da ode u
policiju..
Kad ono tvorci Don Kihota i Hamleta!
- Dojčinović! Dojčinović - hrapavim
glasom, poput jednot vodovodžije, koji
očitava, meri, cevkom utrošenu vodu,
spusti je u šahtu, i onda upiše cifru, u
svesku...
I dok otvara poklopac od šahta,
obavezno me isfrustrira...
- Otvaraj! - kaže mi on, vodovodžija.
Žuri mu se očigledno, i jednom
stranom svoje podsvesti sam, na
rutinskoj proveri patrole policajaca, koji
bi da mi obrišu krivicu, i da ne budem
krivično gonjen!
- Ti si stranac? - pita me jedan od
pandura.
- Nisam - odgovaram mu ja....
- Otkud onda u Kastilji!?
- Pa, bio sam znate nadahnut
romanom Alberta Kamija, Stranac..
- Kako si doplovio ovde!? - pita me
sad, drugi pandur.
- Brodom - odgovaram mu kratko i
jasno...
- Znači slepi putnik, lepo, piši mu u
svesku: Stranac! Azilant! Dodaj i to… jer
više ih je nego žutih mrava...
Argus Books Online Magazine #14
- Imamo nalog da Vas proteramo iz
kućice koju Vam je izdala na stan,
gospođa Ambrozija...
- Pćih!.. Pćih! - već kijam jer sam
alergičan na ambroziju...
- Šta imate od stvari? - upita me opet
policajac.
- Ne mnogo, mnoštvo ustajalih
knjiga, koje mirišu na memlu, i brdo
nedeljnih novina..
- O, pa Vi ste dopisnik!?
- Tako nekako - odgovaram mu kroz
zube...
- Znači, novinar!? - nadovezuje se s
pitanjem drugi policajac.
- Ne, već samo čitaoc koji kreira
pitanja, u rubrici.
- Svejedno , k olega nažvrljajte već
jednom: Stranac!
- Stranac u Saragosi!
- I šta ste dobili od dopisništva u
Barseloni!?
- To je lična stvar, ne moram Vam
valjda i to reći!?
- Ne morate, zadržite to za sebe smilova se jedan od pandura.
- Ipak, koliko će Vam dana trebati da
se spremite i pođete s nama, na rutinski
razgovor? - upita me onaj drugi
policajac. Oboje su isti, kao jaje jajetu
liče, blizanci reklo bi se, pa više i sam ne
znam koji me od njih rešeta pitanjima...
Ha, ha, ha…
- Dobro, vidimo se ..Prijatan dan!
- I kad zatvorih glavna vrata svoje
kuće, samo što povukoh rezu na
vratima, eto ih ovo dvoje velikana..
Trljam sanjive oči, jer sam još u
magnovenju, za šta li me opet traže…
- Evo ti, otvori - reče mi Servantes.
- Knjiga!? - začudjeno mu rekoh…
- Da, Stranac u Saragosi.
- Njome ćeš osvojiti nagradu - reče
mi Šekspir.
32