Kristijan Kiko Šarac
Usaglašavanje preljubnika
Pričamo o svemu i svačemu.
Poznajemo se već neko vreme.
Pita me za zdravlje i sreću mog
muža, jer se već dugo poznaju. Učtivo
odgovaram i zahvaljujem se, ali
bezobrazno ne uzvračam pitanjem: A
tvoja draga kako je?... kao da sam
svesna šta radim...
Namešta majicu... nešto ga žulja... ali
samo ramena.
- Slične demone mi imamo samo
smo različitu taktiku za borbu usavršili.
Samo je klimnuo glavom i nasmejao
se.
- Slični smo po mnogo čemu. Bez
oklevanja i bez griže savesti to
izjavljujem.
On se ne usuđuje ni da pomisli tako
nešto.
- Ako o nečemu dovoljno dugo
razmišljaš to postane (tvoja) stvarnost.
Sad se... kao... zbunio. Ali i dalje se
smeška. Verovatno razmišlja da li sam u
pravu i o čemu bi se toliko intenzivno
moglo razmišljati.
Argus Books Online Magazine #14
Ja razmišljam o mrtvima koje sam
volela. O trenucima koje bih sa njima
podelila. Šta sve propuštaju. Da li mogu
da nas vide... pa izbegavam
masturbaciju... osim kad se baš
ohrabrim. Razmišljam o tome koliko bih
volela kada bi me uzeo u naručje i držao
satima... i mazio najnežnije... danima...
sad se i ja smeškam i klimam glavom, ali
oboje gledamo svuda samo ne jedno u
drugo.
Nekoliko minuta tišine.
- Želim te - rekao je i kao da se na
trenutak stresao jer nije mogao da
veruje šta je izgovorio.
- Ne sme niko da zna.
Vrlo ozbiljnog izraza lica klimnuli
smo glavama gledajući se direktno u oći.
Prošlo je dosta od tada... sve radimo
zajedno... lako se dogovorimo...
milujemo jedno drugo... ali to niko ne
zna.
24