pravog odgovora. Ali je dobro vidljiv na
korici Savine knjige. Sa leve strane
posmatrača, duž leve korice proteže se
glava ponosnog orla, dok ogromnim
kljunom kao da će otvoriti sredinu knjige.
Ono što je čudno u vezi knjige, jeste to da
nam je okrenuta poleđina. Ili nam se
ukazuje na poslednju stranu ili je pravo lice
knjige umetnik sakrio. Sa naše desne
strane, manje vidljiv, jeste orao-vojnik,
mitsko biće, ptica koja stoji uspravno poput
čoveka. On gleda na suprotnu stranu,
negde u daljinu, baš kao i sam Sveti Sava.
Iznenađenje nastaje kada se zagledate u
sredinu. Pojavljuje se lik bradatog čoveka,
koji podseća na one zagonetne likove
Leonarda da Vinčija, kao što je Mona Liza i
Jovan Krstitelj. Ako je lik između orlova
Hrist, onda se sa celom zagonetkom može
povezati njegova izjava, o mestu gde će se
dogoditi smak ovakvog sveta ili Drugi
dolazak. Citat je zapisan u Novom zavetu,
na tri mesta, jedno je Matej, 24. 27. i 24.
28.
''Jer kao što munja izlazi od istoka i
pokazuje se do zapada, takav će biti
dolazak sina čovečijeg.”24. 27.
‘‘Jer gde je strvina (leš, telo) tamo će se
orlovi okupiti''.
Ovde dolazimo do velikog pitanja, kako
protumačiti jednu rečenicu, koliko je
bukvalno shvatiti, i da li je odgovor u
grobnici koja nije prazna? Možda nam
anđeo govori u čemu je odgovor. Postoje
teorije nekih istraživača da su Templari
pronašli Hristovo telo ispod Solomonovog
hrama i da je Red uništen zbog te istine,
opasne po crkvu. Orao može biti simbol za
ponos i snagu, za visok let, ali i za nešto
grabljivo i zastrašujuće. Ovde se ne radi o
običnom orlu već dvoglavom. Kao dva tela
u jednom, ili možda ukazuje na dualizam,
na dve duše. Odbačeno, prastaro učenje o
postanku muškarca i žene, duša podeljena
na dva dela i rođena dole, jedno kao
Argus Books Online Magazine #13
muško, drugo kao žensko. Dvoglavi orao
podseća i na zmaja
koji je simbol
inteligencije Univerzuma, a na grbu naše
države, ispod kandži orla, smešten je
ljiljan. Za simbol ljiljana vezano je isto ovo
prastaro učenje o božanskoj ljubavi, jedna
duša, dva tela, Postanje, i muško-žensko
lice Boga stvoritelja. Sve to zajedno bilo je
učenje Nazarena i Esena, koji su kasnije
dobili ime rani hrišćani i čije učenje je
nastavio da širi verski pokret predvođen
Marijom Magdalenom i njenom lozom koju
je začela sa Hristom. Poznato je da se loza
Nemanjića orodila sa familijom Anžujaca,
preko Jelene Anžujske, i tako nastavili lozu
Hristovu na ovim prostorima, ali nije
nemoguće, da su Nemanjići Merovinzi i pre
Jelene Anžujske.
Nikada se u Srbiji nije toliko polemisalo
o nečijem poreklu, kao o poreklu Stefana
Nemanje, tačnije Nemanie. I nikada se
istoričari nisu složili ko je on i odakle je
došao. Ali se zna koje su simbole u njegovo
vreme, i posle njega vladari nosili.
Pronađen je i sačuvan njegov pečat, u
obliku zmije ili zmaja koji ujeda sebe za rep,
što je poznato kao Uroborus ili Oroboros.
Taj simbol su koristili Merovinzi. Ako
zamislimo da je Nemanja preživeli
Meroving, neće nam se činiti kao
nemoguće. On je na zidu manastira
Mileševo zagonetno prikazan, kao i Sava,
podseća više na neko mitsko stvorenje. Liči
na vodeno biće. A legenda o pretku
Merovinga, govori da je taj bio vodeno biće.
Ne radi se bukvalno o nepoznatom
stvorenju, može biti da je povezano sa
uspomenom na zabranjeno i odbačeno
učenje o Majci Boginji. Imala je više imena:
Atiret - Ona Koja Hoda Po Moru, Stella
Maris - Zvezda mora, Mer Maid - Ljubav i
more. Možda je voda simbol za našu
zaboravljenu Majku.
90