Mileševo i da je nastala u 13. veku kao rad nepoznatih umetnika iz Grčke. U 16. veku je” nestala” jer je preko nje naslikana druga freska i tako ostala u senci 4 veka. U 20. veku crkva je obnovljena i ovo remek delo ponovo je ugledalo svetlost dana. Freska predstavlja nedelju kada je mironosnicama saopšteno da je Isus vaskrsnuo. Tu se priča za vernike završava. Ali, možda je ovo i mnogo više od toga. Jer ako pogledate fresku drugim očima, ako zamislite da niste pripadnik bilo koje religije ili crkve, možete uočiti jedan detalj koji poprilično zbunjuje i da je celoj priči čudan ton. Pogledajte u grobnicu. Kažu da je to pokrov koji je Isus ostavio kada je napustio grobnicu. Ova slika je dinamična, kao da je preteča renesansi kada su rađene slike u pokretu, događaji koji podsećaju na snimke iz filma. Vidimo preplašene žene i anđela koji kao da je tek sleteo, i on, gleda u NAS, u posmatrača, ne u mironosnice, kojima je sopštio radosne vesti. On nama nešto govori. Kao da nije novozavetna priča, već poruka za budućnost. I onda, da se vratimo na ono što najviše zbunjuje. Kada čovek, koji je bio pokriven, ustane, on zbaci sa sebe pokrivač. A ovde je u pokrovu i dalje nešto umotano. Grobnica nije prazna. Biće koje sedi na kamenu, ne obraća se mironosnicama već svim posmatračima koji će stajati na istom mestu, kroz vekove.
Na ovu misteriju nadovezuje se druga, kao da je po zidovima oslikano neko tajno jevanđelje i čeka svoje vreme kada će se razotkriti. Sveti Sava liči na orla. Ako uveličate sliku i dobro se zagledate u crte lica, primetićete da ono neodoljivo podseća na lik ptice. Pogled mu je zamišljen, negde u daljini. Na levoj strani tela, negde oko srca, leži knjiga, za koju bi svaki posmatrač rekao da je u Savinoj levoj ruci, ali ruka se baš i ne vidi. Orao je mitsko biće, postoji više verzija, a još nikada nismo došli do
Argus Books Online Magazine # 13 89