venire. Rupa je iskopana, spisi uslikani kako leže u metalnom sandučetu, slike objavljene... Niko nije posumnjao, jer u ovoj zemlji ne pridaje se mnogo važnosti arheološkim otkrićima. Samo spekulacijama, skandalima... Knjiga je rasprodata jednom broju ljudi, onima koji su potpuno razumeli i shvatili poruku vladara Stefana. Mnogi su slali Filipu poruke podrške, novinari su detaljno ispitivali o onome što su spisi razotkrili, naslovne strane dnevnih listova bile su u znaku spisa crvenokosog Lazarevića. Srbijom se raširila šokantna vest: Trojeručica sa Hilandara, nije majka Hristova već njegova supruga sa detetom, Nemanjići su Merovinzi, čistokrvni, sumnje nema, Sveti Sava i Stefan Lazarević jedni od mnogih Izabranih logosa, koji su se rodili radi duhovnog napretka ljudi. Stefan Nemanja je Nemania, koji je za cilj imao da stvori novu zemlju Katara i u njoj udari temelje ranohrišćanske crkve koja je u to vreme bila jeres! Za to se borio i car Dušan... Zbog svega, pobednici u istoriji opisali su sve te srednjovekovne vladare kao krvoločne, da bi se sakrila istina i da bi istorija odgovarala crkvi, koja je postala samo moćna institucija. Ove tvrdnje izazvale su gnev nekih crkvenih lica i zvaničnika, pa je krenula medijska kampanja protiv Filipa i Darka, ne samo sa tvrdnjama da su lažovi, već su krenule laži o privatnom životu, a granica je pređena kada se na udaru našlo ime Filipovog oca i brata. Javno su podržali teoriju da su spisi tačni i time privukli pažnju na sebe. Sveštenici, otac i sin, prihvataju za istinito, ono što je osuđeno i prokleto još od 313. godine. Nikome više nije bila jasna ta porodica iz Kruševca, i ekipa arheologa koja je udarila po temeljima crkve. Razočaran Filip, izgubio je želju da se bori, gorčina ga je ispunila i zamenila sva ona lepa osećanja vezana za rad. Povukao se i za početak odbijao novinare da i dalje odgovara na jedna ista pitanja, što su isto učinili i arheolozi. Kada je došao kraj školske godine, profesor iz Kruševca rešio je da pobegne u prirodu. Zakupio je vikendicu na Zlatiboru i odlučio da tamo provede bar mesec dana. Osetio je ogromno olakšanje kada je rasporedio svoje stvari u tom utočištu, kada je mogao da čuje svoje korake i da prodiše punim plućima. Nije želeo odmor na moru ili u nekoj dalekoj zemlji, dovoljna je planina i duševni mir. Telefon je isključio ali nije se odrekao interneta. Laptop je morao biti tu, zbog ljudi koji su ga i dalje kontaktirali radi podrške. Od srodnih duša neće pobeći. I baš tih dana javila se najbliskija osoba, samo što je njemu trebalo vremena da shvati. Privukao ga simpatični lik devojke koje mu uporno daje do znanja da moraju razgovarati. Nije ukapirao koliko mu šalje signale ljubavi, da mu šalje svetlost na daljinu i voli ga bezuslovno. Nije ništa govorila o sebi, na njenom profilu mogao je videti sve osim detalja iz privatnog života. To ga je pomalo zabrinjavalo, pomišljao je da to može biti lažni profil, neko ko želi izvući još koju informaciju za javnost. Prošlo je skoro mesec dana, kada je konačno rešio da se zbliži sa njom.
'' Dobro, reci ono što pokušavaš. Znam da sam bio hladnokrvan, možda i grub. Ti ne znaš, šta sam prošao... Samo sam oprezan.”
'' Otvorio si gvozdena vrata, a kažeš da si doživeo neuspeh.....”
Bio je to početak bliskosti, rezultat Martine upornosti da ga okrene sebi. Za to je disala od kada je prvi put videla Filipov lik... Došao je dan da ga vidi pred sobom. Filip je samo Darku javio kuda je krenuo.
'' Jesi li još u selu ''?
Argus Books Online Magazine # 13 85