Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #13 | Page 7

Boris Mišić EXIT Posmatram kroz prozor kišne oblake koji se vuku sa Trebevića. Na trenutak mi se učini da kroz vetar koji duva pored Miljacke čujem glasove, ali se prenem i povratim iz ludila koje me obuzima, setim se da više ne mogu da čujem. Uši sam odsekao. Majka je povukla sve moguće veze da me izvuče iz ludnice i uspela je. Sedim sam u sobi i gledam u sumorno sarajevsko jesenje nebo. Ponekad poželim da čujem makar smeh , ali to je prolazna želja. Istina je da me zvuk plaši, i da mi tišina prija. Zavoleo sam tišinu. A sve je počelo jednog julskog jutra, kada sam seo da popijem kafu sa majkom pred put. ,, Ne idi .‘’ rekla je , bez okolišanja. Takva je bila stara Razija. Što na umu, to na drumu. Trebalo je da je poslušam, ali tada sam njena upozorenja smatrao dosadnim popovanjem. ,, Daj, nećemo valjda ponovo sve ispočetka ?’’ rekao sam. ,,Ne idem u Afganistan, već u komšiluk. ‘’ ,, Esade, ti znaš šta se tamo dešavalo u drugom ratu za Kosovo. Amerikanci su bacali psiho-bombe. Priča se da su koristili i još gore stvari. Mutacije ... ‘’ ,, To su budalaštine ‘’, odmahnuh rukom. ,,Nemam naročito dobro mišljenje o Amerikancima, ali znaš da to pričaju posle svakog rata. Te koristili biološko, te hemijsko, te psiho oružje… a još nikom nisu izrasli rogovi ni tri glave. ‘’ ,, Ne šali se sa tim stvarima! ’’oštro mi odbrusi. ,,Ti misliš da je svet stvoren samo za igru, muziku i provod. Ne znaš u šta se upuštaš. Davno su prošla bezbrižna vremena. ’’ ,, Majko, dosta mi je tvojih strahova ‘’, pobesneh. ,, Imam dvadeset tri godine. Ne nameravam provesti život zaključan u Argus Books Online Magazine #13 četiri zida zbog tvojih fobija. Festival se održava svake godine, i nisam čuo da se išta čudno dogodilo. ‘’ ,, Zar ?’’Razija izvi obrve. ,,Nisi čuo ? Masovna samoubistva gostiju iz Belgije i Irske ? Englezi koji su sami sebi sekli uši i vadili oči ? ’’ ,, Gluposti. ’’odmahnuh glavom. ,,Medijska preterivanja i bombastični naslovi. Ako je i bilo takvih slučajeva, to su bili psihički nestabilni ljudi, a mediji su sve to naduvali. ’’ ,, A tvoji drugari, Emir i Hasan ? ’’nije se predavala. ,,Oni su prošle godine bili na Egzitu. Znaš vrlo dobro u kakvom su se stanju vratili. ‘’ ,, Emir je otišao u dubokoj depresiji , jer ga je ostavila devojka. ‘’rekoh. ,,Hasan je dugovao sedam hiljada maraka reketašima. Bilo je samo pitanje vremena kada će prsnuti.’’ Dugo me je ćutke posmatrala. Spremala je poslednji napad. ,, Da je tvoj otac živ...’’ poče već bezbroj puta isprobanom taktikom. ,, Te emocionalne ucene neće proći’’,odbrusih. ,,Moj otac nije živ, i dosta više sa tim. Idem, i tačka. Ko zna kada će ponovo Crne šake gostovati na ovim prostorima. Neću to da propustim zbog tvojih budalaština. ‘’ Razija me je gledala još nekoliko trenutaka. Činilo mi se kao da hoće još nešto da kaže, da izbaci poslednjeg keca iz rukava kojim bi me odvratila od puta. Ali do toga nije došlo , ona pognu glavu i u njenim očima videh predaju. Bol koji sam video na njenom licu ujeo me je za srce ; ali ostao sam prividno čvrst i hladan. Bilo je kasno za sve. Odluku sam već doneo. 7