Boris Mišić
EXIT
Posmatram kroz prozor kišne oblake
koji se vuku sa Trebevića. Na trenutak mi
se učini da kroz vetar koji duva pored
Miljacke čujem glasove, ali se prenem i
povratim iz ludila koje me obuzima, setim
se da više ne mogu da čujem. Uši sam
odsekao. Majka je povukla sve moguće
veze da me izvuče iz ludnice i uspela je.
Sedim sam u sobi i gledam u sumorno
sarajevsko jesenje nebo.
Ponekad poželim da čujem makar
smeh , ali to je prolazna želja. Istina je da
me zvuk plaši, i da mi tišina prija. Zavoleo
sam tišinu.
A sve je počelo jednog julskog jutra,
kada sam seo da popijem kafu sa majkom
pred put.
,, Ne idi .‘’ rekla je , bez okolišanja.
Takva je bila stara Razija. Što na umu, to
na drumu. Trebalo je da je poslušam, ali
tada sam njena upozorenja smatrao
dosadnim popovanjem.
,, Daj, nećemo valjda ponovo sve
ispočetka ?’’ rekao sam. ,,Ne idem u
Afganistan, već u komšiluk. ‘’
,, Esade, ti znaš šta se tamo dešavalo u
drugom ratu za Kosovo. Amerikanci su
bacali psiho-bombe. Priča se da su koristili
i još gore stvari. Mutacije ... ‘’
,, To su budalaštine ‘’, odmahnuh
rukom. ,,Nemam naročito dobro mišljenje
o Amerikancima, ali znaš da to pričaju
posle svakog rata. Te koristili biološko, te
hemijsko, te psiho oružje… a još nikom
nisu izrasli rogovi ni tri glave. ‘’
,, Ne šali se sa tim stvarima! ’’oštro mi
odbrusi. ,,Ti misliš da je svet stvoren samo
za igru, muziku i provod. Ne znaš u šta se
upuštaš. Davno su prošla bezbrižna
vremena. ’’
,, Majko, dosta mi je tvojih strahova ‘’,
pobesneh. ,, Imam dvadeset tri godine.
Ne nameravam provesti život zaključan u
Argus Books Online Magazine #13
četiri zida zbog tvojih fobija. Festival se
održava svake godine, i nisam čuo da se
išta čudno dogodilo. ‘’
,, Zar ?’’Razija izvi obrve. ,,Nisi čuo ?
Masovna samoubistva gostiju iz Belgije i
Irske ? Englezi koji su sami sebi sekli uši i
vadili oči ? ’’
,, Gluposti. ’’odmahnuh glavom.
,,Medijska preterivanja i bombastični
naslovi. Ako je i bilo takvih slučajeva, to su
bili psihički nestabilni ljudi, a mediji su sve
to naduvali. ’’
,, A tvoji drugari, Emir i Hasan ? ’’nije
se predavala. ,,Oni su prošle godine bili na
Egzitu. Znaš vrlo dobro u kakvom su se
stanju vratili. ‘’
,, Emir je otišao u dubokoj depresiji ,
jer ga je ostavila devojka. ‘’rekoh. ,,Hasan
je dugovao sedam hiljada maraka
reketašima. Bilo je samo pitanje vremena
kada će prsnuti.’’
Dugo me je ćutke posmatrala.
Spremala je poslednji napad.
,, Da je tvoj otac živ...’’ poče već
bezbroj puta isprobanom taktikom.
,, Te emocionalne ucene neće
proći’’,odbrusih. ,,Moj otac nije živ, i
dosta više sa tim. Idem, i tačka. Ko zna
kada će ponovo Crne šake gostovati na
ovim prostorima. Neću to da propustim
zbog tvojih budalaština. ‘’
Razija me je gledala još nekoliko
trenutaka. Činilo mi se kao da hoće još
nešto da kaže, da izbaci poslednjeg keca
iz rukava kojim bi me odvratila od puta.
Ali do toga nije došlo , ona pognu glavu i u
njenim očima videh predaju. Bol koji sam
video na njenom licu ujeo me je za srce ;
ali ostao sam prividno čvrst i hladan.
Bilo je kasno za sve. Odluku sam već
doneo.
7