Ne poznajem slučaj u kome su i jedno i
drugo.”
“Goga je umeo da bude i jedno i
drugo, kad je bio normalan.”
“Jeste. I kad je bio živ. Daj, Azaleja,
nemoj da kenjaš! Dobro, o mrtvima sve
najbolje, ali seti se kako te je lagao i
izdao!”
“Sećam se, bre. Ali to je jedina ljubav
koju ja poznajem!”
”Tačno, nažalost. I to je sve bila tvoja
ljubav. Ti si njemu bila i prijateljica i
ljubavnica i majka i anđeo čuvar..”
“A ne da sam uspela u svim tim
ulogama, nego sam razbila... Pet godina
je skoro prošlo, a sve što osećam je bes
zbog neuspeha!”
“Čijeg neuspeha?”, izazivala me
Sonjica kao se čudeći.
“Nisam uspela da ga ubedim da je
život dobar, nisam ga dovoljno skontala,
nisam obezbedila detetu živog oca. I
ljubav nije bila dovoljna, a ja sam mislila
da jeste. Možda ga nisam dovoljno
volela...”
“Prija ti da malo jedeš govna, a?”
“Malo?”
“Ha, ha. Da te pitam nešto,
Brankovićeva. Dokle misliš da održavaš
vampira u životu na tako morbidan
način?”
“Kako vampira? Misliš Gogu?”,
stvarno me zbunila.
“Ma ne. Mislim to arogantno sranje o
tome šta je ljubav i kako je ti nisi
dosegla jer nisi dostojna, pa moraš još
da okajavaš grehe. Što ne bi malo bila
stvarno skromna, pa dozvolila da ne
znaš ništa o ljubavi, jer još nisi sazrela
za nju?”, usra me Sonjica.
“Valjda ću da sazrim, tamo negde do
pedesete, a? Mislim, šta ću da radim kad
se klinci više ne budu primali na mene?
Moraću da nađem nekog matorog od
tridesetak leta, pa da se skrasim.”
“Budalo! Sigurna sam da hoćeš. Šta ti
radi dete?”
Argus Books Online Magazine #13
“Kiki je super. Sva je živa i pametna i
mnogo liči na Gogu, neki put se
izbezumim od toga načisto”.
“Ma ne bre, pitam za muško dete.”,
zajebavala me Sonjica i baš joj je išlo.
“Galence, pilence. Proizvela sam ga u
jebača prvog reda, ali on se nešto sav..
ne znam kako to da opišem.. Čudan je
Gale.”
Zapravo, iz dana u dan je bivao sve
čudniji, a meni se nije mililo da kopam
po tome. Nekako je izgledao utučeno i
imao napade stidljivosti posle kojih se
bacao na životinjsko uživanje, a zatim je
bio raspoložen, skakutav, šašav i brbljiv.
Ni nalik sebi. Ponekad sam ga hvatala
kako me gleda krišom, a znak pitanja
mu se video na čelu, dok se u
nametljivom oblačiću iznad čela video
rebus.
“Šta je?”, pokušavala sam s pola srca.
Gale je uzdisao i govorio na svoj
pošteni način: ”Ne znam još.”
Mogla sam da ga poguram i
predložim par objašnjenja, ali baš me
mrzelo. Pustila sam ga da se prži.
Izgledalo je dosta važno, al' me nije
zanimalo. Lakše mi je bilo da se
umiljavam i ljubim ga dok mu se ne
digne, a dizao mu se lako.
Nije da nisam mogla, ali baš mi se
nije isterivao đavo.
Neka mali radi sam sve što misli da
mora. Ne mogu da se bakćem. Bilo mi je
dobro i bila sam sebična. Kad malo bolje
razmislim, bila sam odvratno sebična.
Počela sam da uzimam Galeta zdravo za
gotovo i da zaboravljam na njegov
čuveni senzibilitet. Smaralo me to. Više
me interesovao njegov čuveni kurac.
Htela sam samo vruću piletinu u
krevetu i lice koje je prijatno gledati kad
već negde moramo da idemo zajedno.
Zapravo sam ga tretirala jedva malo
bolje nego Prijatelj Marinicu.
U, jebote! Šta ja zamišljam?! Koje
crno “malo bolje”? Pa dečko se zbog
nečeg uvijao kao crv, a ja se nisam
35