Posle smo bili u stanju da
proizvedemo sve nijanse dramatičnih
obrta u svim pozama.
Seks je bivao sve bolji, a Gale sve
čudniji.
“Kako dečak?”
“A devojčica?”
To smo Prijatelj i ja razmenjivali
informacije.
“Dečak je čudo! Što volim kad
provalim talenat! Mislim, samo mu je
bilo potrebno malo prakse i sav je
proradio!”
“Ćero, ne zanosi se, dečak je mlad”,
upozoravao me Prijatelj.
“Uuuu, što si ti nešto omudreo od
jutros! Ili ti je piletina već izašla na
nos?”
Prijatelj je izgledao kao da je i jedno i
drugo.
“Ne mogu ćero da se zaljubim, ništa
ne osećam! A devojče se loži, sve hoće
samnom. Voli da se kreše i svršava i
strava puši i slatka je...”
“Pa što si onda tako sjeban?”
“Posvađali smo se sinoć. Htela je da
spava kod mene.”
Stvar je bila ozbiljna. Niko ne spava
kod Prijatelja
“I?”
“Pa lepo sam joj rek'o kakav ja stav
imam o tome, a ona se samo durila i
optužila me da je ne volim, što je tačno,
jebiga, al' nisam to mog'o da joj kažem.”
“Bolje da jesi.”
“Ne želim da je povredim.”
“Već si je povredio. I biće sve gore. I
ne radi se o tome što je klinka, nego što
se zaljubila, a ti nisi. Ona to naravno zna
i očajna je. Košmar je na pomolu,
Prijatelju. Seci sad, lakše je. Možeš da
karaš bilo šta.”
“Sve je to istina ćero, ali ja ne želim
da me mrzi!”
“Ali mrzeće te!”, pala sam u vatru.
“Još gore, preziraće te, kad provali da si
sebičan i da nemaš petlje da budeš
pošten, kako ne kontaš?! Kako može
Argus Books Online Magazine #13
slika o sebi i to lažna, da ti bude važnija
od nečijih osećanja?!!, baš sam se
naprimala, a Prijatelj je slušao oborene
glave.
“Kontam ja to ćero, al' ne mogu.
Pička sam.”
“Kako možeš meni to da kažeš, tako
skroz pošteno? Ja te zbog toga volim,
bre!”
“To je drugo ćero. Mi smo prijatelji.”
Prokleta, jebena, odvratna muška
sranja! Mogla sam uši da mu odgrizem!
Poštenje je rezervisano za prijatelje, a
devojčice nek' sisaju kurac! Srećom te
nisam nikome bila devojčica, inače bi
radili zubi pri sisanju kite! I nek' me
neko pljuje što volim klince! Ovaj ovde
konj od mog prijatelja ima godina u
dupetu koliko i ja, a nije evoluirao
mnogo dalje od balkanskog šovinizma. I
nikad ne bi ni mog'o da me kreše, jer
prijatelji to ne rade. A on je bio jedan od
najboljih muškaraca koje sam ikad
upoznala! Plemenit, pošten, otvorenog
duha, pametan i drag, jebem li mu rod i
broj.
Puno sam ga volela, baš me naljutio.
Moj Prijatelj, divno biće, pravi jebeni,
ćelavi hipi. Kad on ne može da nadraste
propali ego i pusti devojku koju jebe u
domen ljudske međusobnosti, onda ko
može? Klinci sa kojima sam se ja vukla?
Možda nešto i nauče, ali šta ću ja imati
od toga? U najboljem slučaju možda
usreće neku pametnu devojčicu. Glupe
su i onako srećne. Ali dečacima je bilo
unapred oprošteno. Nije se očekivalo da
znaju. Očekivalo se da uče. Pubertetska
egocentričnost je bila OK i mogla je da
se razvuče do kasnih dvadesetih, ali
sebičnost blindirana kukavičlukom,
karakteristična za muške “najbolje
godine”, a to su valjda sve one izmedju
puberteta i smrti, e, to ne može!
A šta si ti očekivala?”, pitala je
Sonjica retorički, dok smo šetale pored
reke. “Oni su ti ili ljubavnici ili prijatelji.
34