Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #13 | 页面 108

odveze do prvog servisa. Zatim je zvao Zukića. Obavestio ga je da je Mile imao nesreću i pitao za Magdalenu. „Dobro je Magdalena, još se nije probudila… Njen brat zna gde je, ne moraju za nju da se brinu,“ rekao je Zukić. „Molim te, nemoj ništa da joj govoriš za Mila, naj-manje mi je sad potrebno da se i ona iznenada pojavi u urgentnom,“ rekao je Laki. Obećao je Zukiću da će mu se javiti sa vestima o Milovom sta¬nju, i prekinuo vezu. „Gomila imena i prezimena, svakakvih gluposti, ali nema to što tražiš,“ rekao je Ivan čitajući knjigu. „Tek si počeo,“ odgovorio mu je Laki. „Šta ti se desilo sa usnom?“, pitao je Ivan, tek sad primećujući razbijenu Lakijevu usnu. „Mala kazna, za veliku grešku!“, kratko mu je odgo-vorio Laki. Pola sata kasnije bili su na prijemnom šalteru u Urgentnom centru. Laki je dozvolio Ivanu da napravi pauzu u čitanju dok ne saznaju kako je Mile. Ipak, Ivan je stajao pored njega sa knjigom u ruci. Lekar koji ga je noćas primio predao je smenu, pa Laki potraži dežurnog doktora na odeljenju intenzivne nege. „Dečko ima nekoliko polomljenih rebara, ali to je sad sve zbri¬nuto. Nema unutrašnje povrede. Veliki pro-blem je udarac u glavu, srećom je, izgleda, imao kacigu, inače ne bi preživeo. Trenutno je u komi, verujem da će se izvući. Nadamo se da mozak neće početi da otiče…,“ rekao je doktor Lalić, kako mu je već pisalo na džepu mantila. Argus Books Online Magazine #13 „Da li ima nešto što se još može učiniti?“ pitao je Laki, i dodao tiše: „Pare nisu problem…“ Izvadio je na brzinu nekoliko novčanica i ubacio doktoru u džep, da ne vidi niko. „Možemo li da ga vidimo?“ Doktor Lalić ih je poveo do odeljenja intenzivne nege. Novac nije ni vadio niti pominjao. Videli su ga kroz staklo sobe za posetioce. U sobi nekoliko kreveta, Mile na trećem. Izgledao je kao da spava. Pokriven do grudi plah-tom, samo su gole ruke, sa cevčicama za infuziju slo-bodne. Zavoj na glavi nije imao i crna kovrdžava kosa mu je neuredno padala na čelo. Neobično ble¬dilo, skoro žutilo, prekrilo je lice… Bio je priključen na aparate, koji su svetlucali, pištali i očitavali. Lakiju se steglo srce. Prošaptao je. „Mishelin…“, boreći se sa suzama nekoliko minuta… Ivan je pored njega plakao, još uvek stežući u ruci knjigu… Kad su izašli, pitao je doktora Lalića da li imaju bolju sobu, bolju negu. „Može da se sredi, imamo dve jedinice, i jedna je prazna…“, rekao je doktor, i još nekoliko Lakijevih novčanica se pridružilo onima u džepu mantila. „Dao si doktoru mito,“ rekao je Ivan kad su izašli napolje. „Znam, ni ja to ne volim, ali novcem kupuješ bolju pažnju, paci¬jent postaje važniji doktoru… Jebiga, ne živimo u savršenom društvu, ovde kod nas malo moraš pogurati, da bi dobio pristojnu negu…“, rekao je Laki, i dodao: „Idemo sad da vidimo motor!“ 108