„Šator je bio u obliku kruga, prečnika
desetak me-tara, podeljen po sredini
zastorom na dva jednaka dela. U
prednjem delu mali okru¬gli sto sa dve
stolice, za proročicu i za gosta. Na stolu
nije bilo ničeg. I uopšte, na zidovima
nije bilo nikakvih ukrasa, izuzimajući
rese na vratima prolaza u drugi deo
šatora, iza stolice na kojoj je sedela
proročica.
Aleksa je prišao stolu i seo na praznu
stolicu. Vučko je ostao da stoji kod
ulaza.
Proročica je sedela nepomično,
spuštene glave i za-tvorenih očiju, ruku
sakrivenih ispod ploče stola. Nije ništa
progovorila, niti ih ijednom pogledala.
Izgledala je kao u nekom transu, ili se u
sebi molila. Na sebi je imala
jednostavnu, dugu, belu haljinu, bez
ukrasa.
Devojka antičke lepote, duge, crne,
raspuštene ko-se, koja joj je delom
zaklanjala lice. Duge, crne trepa-vice,
ravan nos, i napućene usne. Aleksu
odjednom pro-đoše žmarci!
To je bila devojka koju je video u
viziji prethodne noći!
„Hm, gospođice…?“, Aleksa joj se tiho
obratio.
Učinilo mu se da je zadrhtala na zvuk
njegovog glasa, ali nije otvorila oči, niti
je progovorila.
Sedeli su bezglasno, a onda je Aleksa
video da pro-ročica stvarno drhti,
najpre jedva primetno, a onda sve jače.
A zatim poče da ispušta glas. Zvučalo
je kao tiho „nnnnnnnn…“, da bi, u
sledećem trenutku, otvorila oči i
pogledala u Aleksu pre¬strašeno
krupnim plavim očima, a onda je skočila
sa stolice, kriknula odsečno „Ne!“, okre-
nula se i pobegla kroz rese u drugi
odeljak! Aleksa je video da se iza nje
odjednom spustio još jedan zastor, i čuo
je zvuk rajsferšlusa koji je ga zatvori od
gore ka dole!
Argus Books Online Magazine #12
Aleksa je ostao skamenjen nekoliko
trenutaka. Sedeo je, blago otvorenih
usta, a onda je shvatio: proro-čica je
videla da će nešto loše da se desi, i nije
htela da mu kaže!
Obuze ga bes!
Pa šta ona misli, da može samo tako
Aleksi Lakiću da okrene leđa i zalupi mu
pred nosom vrata?!
Ustao je naglo sa stolice, prevrnuvši
je unazad, i počeo da viče:
„Vrati se! Odmah da si se vratila!
Platio sam! Moraš da mi kažeš šta si
videla!“
Prišao je zastoru i počeo u njega
besno udarati šakom, i dalje
ponavljajući: „Vrati se! Vrati se!“
Iza leđa mu je prišao Vučko i
pokušao da ga uhvati za ruke, odvoji od
zastora i umiri, ali ga je Aleksa odgur-
nuo. U sledećem trenutku, u šator je
uletelo nekoliko ljudi, čuvari ili radnici
iz okolnih šatora koje je proročica
alarmirala. Možda su samo čuli viku,
Aleksa nije znao, ali su ih obojicu grubo
uhvatili i izvukli iz šatora, bacivši ih na
put. Obojica su zaradili i po nekoliko
bubotaka. Digoše se iz prašine
okrvavljeni.
Pred njima je raširenih nogu stajao
visoki, iste-tovirani muškarac crne puti,
u mornarskoj majici, a iza njega još tuce
ljudi! Ispružio je ruku, pokazujući im
pravac suprotno od šatre, govoreći:
„Odlazite odavde, dok ste još čitavi!“
Polako su se okrenuli.
Vučko je pomogao Aleksi, koji je
očigledno prošao gore. Imao je razbijen
nos iz koga je liptala krv po beloj
košulji, već prljavoj od prašine. Vidno
hramajući, polako su krenuli od gomile.
„Šta to bi?“, pitao je Vučko Aleksu.
Aleksa je držao maramicu preko
razbijenog nosa, i nije rekao ništa.
98