zemlje u Vučikasu pocrkali bi od gladi. I
to svi znaju.“
„Uglavnom nisu otišli u četnike kao
neki; nisu nikog ubili, nisu nikog
opljačkali, živeli su pošteno od svoga
rada.“
„Nisu otišli ni u četnike, ni u
partizane, nisu se usudili da se
opredele.“
„Rat je velika glupost, sinko. Šta ja
imam od toga što sam otiš'o u četnike sa
jedanaj's godina? 'Teo sam d' imam
pušku. Terali me da pucam na mog
burazera Stanisava. Zato sam iskoristio
prvu priliku da pobegnem u partizane, a
ni oni nisu bolji. Nisu smeli da pljačkaju,
ali su i oni ubijali k'o i ovi. Kažu: rat je.
Rat je izgovor za sve.“
„Ma, jeb'o i' rat, javlja se Mita koji je
dotle ćuteći pušio i pijuckao rakiju. „K'o
da nisu mogli da se dogovoru da bude
kako i jedni i drugi oćedu.“
„Kako, bre, da bude kako oćedu i
jedni i drugi? Da je to moglo, ne bi se
ubijali, ne bi se zaratilo“, kaže Ratko.
„Moglo je, moglo“, istrajava Mita. “Šta
su 'teli četnici? Kralja i otadžbinu. A šta
partizani? Zemlja seljacima, a fabrike
radnicima. Pa je l' to nije moglo u istoj
državi? E, al' Srbi n' umedu da se
dogovoru. Čim sednu za isti astal oni se
posvađadu. Pa i Draga i Radomir, zašta
se biju? Zbog ženske? Ima ona za
obojicu, šta ima da se bijete?“
„Ne znaš ti stric zašto se mi bijemo,
ne bijemo se zbog nje. Drugo je nešto u
pitanju.“
„Šta god da je, pametni ljudi sednu,
pa se dogovoru. Svađa i boj su za
budale.“
Draga Serdar zamišljeno gleda u
Mitu Giletovog, u njegovo široko čelo
prošarano ljubičastim žilicama, njegova
tanka usta ispod sedih brkova koji
Argus Books Online Magazine #12
izgledaju, onako zasukani i ufitiljeni kao
ovnujski rogovi. Nos mu je još uvek
normalan, iako bi se očekivalo da, zbog
rakije, bude kao i u Žike, crven.
„Ni ja ne volim tuču, stric“, kaže. „To
ti izgužva odeću i nagrdi lice, ne mogu
posle danima da se dovedem u red.
„Pa što se, onda tučeš?“, uleće Ratko.
„Znaš kako kaže Ero s onoga svijeta:
Pustio bih ja njega, ali neće on mene.
Nekad ne možeš izbeći tuču.
Ovo Draga izgovara crnogorskim
govorom kao pravi serdar.
„Ma, zadužio si ti njega, ne bi te on
napadao da nisi, nije Radomir takav,
nije se tuk'o ni dok je bio dete.“
„E, ne znam kakav je bio kao dete, al'
mene neće da se okane.“
„Pa izvini mu se ako si kriv“, kaže
Mita.
„Ja da se izvinim jednom tutiskom
golji!“, skače Serdar. „E, to neće da
doživi.“
„Pa ti onda trpi, ili beži“, opet ujeda
Ratko.
„Neće više Serdar da trpi, a neću,
bogami ni da bežim. Nisam se sklanjao
ni boljima, pa neću ni njemu. Samo nek
mi stane na put, videće šta ga čeka.“
Utom se začuje potmula grmljavina
sa zapada.
Mita skoči na noge.
„Ljudi, kiša će, odoh ja kući“, kaže,
potegne još malo rakije, pruži flašu
Ratku, pa ode prema Poljani.
„'Ajmo unutra, sinovac“, kaže Ratko
Serdaru, vidiš kako duva.”
„Idem ja dol' da vidim koga ima“,
kaže Serdar i odlazi naviše, očito
nameravajući da se Iliskim sokakom
spusti u centar sela gde se nalaze crkva,
pošta, kafana i zadružni dom. Svi u
Cerju su govorili kad pođu u centar
'Idem dol''. Dol' su se okupljali ljudi iz
91