„Ovaj opet dođe, biće gužve“, oglasi
se Duša.
„Ako ga Radomir vidi, lepo će se
provede“, reče Raša.
Nije mogao da razume toliku mržnju
koja je vladala između ovoga Drage
Serdara iz Bitinca i njihovog suseda
Radomira Tutića, koji živi evo odmah tu,
na dva koraka. Doduše, svi su mislili da
se oni mrze zbog Mare, takođe njihove
susetke, odmah preko Raskrsnice, sa
kojom je Radomir nekada bio u vezi pre
nego što se oženio, a sa kojom se sada
Serdar švalerisao i to na očigled svih, pa
čak i Steve, Marinog bolesnog muža.
„Ama vidi kako je ostavio kola
nasred raskrsnice, ne mož' da se prođe
od nji'“ reče Duša.
„'Će ih preparkira, otišo samo da jom
se javi“, reče Raša, „rano još za
švaleraciju. Sa'će on u kafanu, da se
malo duva pred Cerjanima, znaš da on
to voli.“
„Baš! Nisam videla većeg duvadžiju
od njega“, potvrdi Duša. „Pa šta on misli,
da je uvatio boga za bradu ako ima
mercedes.“
„A, pa nema on samo mercedes, ima i
'ladnjaču“, primeti Raša.
„Pa šta ako ima ladnjaču“, pobuni se
Duša, „naš Steva ima 'ladnjaču otkad,
prvi u okolini, sigurno pre njega. Je l' se
sećaš kad je Steva pravio 'ladnjaču?“
„Sećam se, potvrdi Raša, „još šes'et
osme, devete. Tad je još samo Žira
imao, al' on je počeo prvi da piljari.
Dragan mu pravio, odma pošto je
završio našu kuću. Tad je Radomir poč'o
d 'uči zanat kod njega, imao tad možda
šesn'ajs' godina. Ima sigurno trijes i više
godina otad.“
„I šta sad Serdar naš'o da se kurči,
kad je i Steva bolji od njega, jebemu
šuške!“, uzviknu Duša ogorčeno.
Argus Books Online Magazine #12
„Pa zato se i duva, ženo, što su svi bili
bolji od njega dok je on još bio golja“,
objasni Raša. „Kažu da je njegov deda
Milutin silno blago opljačk'o kad je bio
četnik. Samo zakop'o, nije dao da se
troši dok su još bivši vlasnici živi.“
„Pa zar i' nisu četnici poklali kad su i'
opljačkali?!“, čudi se Duša.
„Pa nisu svi bili kod kuće u tom
momentu, objasni Raša. „Dukati jesu,
oni nisu. Ni ja ne nosim sve pare kad
pođem u selo, nego i' ti čuvaš, tam' kod
teb'. A da ga vidiš kako se šepuri kad
dođe dol' u kafanu, ni pokojni Branko se
nije onako šepurio, a drž'o pola sela“.
„E, pa zato su ga partizani i streljali.
Briga nji' što je bio ljotićevac, nego i'
nervir'o.“
„Ček'! A, evo ga“.
Draga je izašao iz Stevine avlije, a za
njim Mara, lepo građena žena smeđe
kose koja stoji na kapiji i nešto govori
Dragi. Ovaj odmahuje glavom, pogleda
desno niz