u Recycle Binu, na mom, sad već bivšem
novinarskom desktopu:
Stvoreni smo s dva uha za slušanje, a
samo jednim ustima za govorenje,
valjda iz razloga ne bismo li na taj način
dvostruko više slušali nego govorili. Ali
što reći o Virgilu Zonesu, čovjeku koji se
rodio s dvoja usta i jednim uhom? I to
ustima koja svaka za sebe, neovisno o
onim drugim, rade sve što usta već
najčešće rade: govore, jedu, piju,
pjevaju, ljube se, hrču i žvižduću.
Liječnici tvrde da Zones nije podvojena
ličnost, već da su mu usta - i donja i ova
gornja - ovisna o drugim centrima u
mozgu, te shodno toj činjenici imaju
svo ju volju i stav, svoju jasno izraženu
autonomnost i samodostatnost, tako da
se on po tom pitanju ponaša kao dvije
potpuno odvojene, protuslovne osobe,
cijelo se vrijeme nalazeći u očiglednoj
kontradikciji sa samim sobom. Vrlo je
zanimljivo i kod Zonesa i njegovih usta
se odmah uočava to, što su ona potpuno
različita. Ne toliko izgledom koliko po
stavovima, po onom što pričaju i kako
se ponašaju na licu. Tako naprimjer
jedna puše, a druga su zakleti nepušač,
prva imaju žensku, a druga mušku ćud,
donja vole jesti čvarke, gornja bi radije
nešto slatko, jedna uče kineski, o ova na
čelu svirati klarinet, jedna zagovaraju
gej brakove i eutanaziju, a druga se
zalažu za prijevremene izbore. Zonesu s
njima stvarno nikad nije dosadno, ali
mu sve to predstavlja i popriličan
problem, a posebno iz razloga što ima
samo jedno uho, pa ih u tom njihovom
nadmudrivanju najčešće baš i ne čuje
najbolje. Ispada zapravo da je najsretniji
kad mu usta ne razgovaraju
međusobno, kad su posvađana. Uživa u
tim trenucima kratkotrajne tišine i misli
svoje. A na pitanje koja od njih smatra
više svojim „pravim“ ustima i jedna i
druga izjavljuju da su to upravo ona i
potkrijepljuju tu svoju tvrdnju nizom
argumenata, ne prestajući s optužbama
na račun onih drugih. Dotični je rođen u
Engleskoj gdje je u mladosti bio
predmetom brojnih medicinskih
istraživanja. Usprkos svom hendikepu,
u zreloj se dobi dokazao kao uspješan
Argus Books Online Magazine #12
poduzetnik. Oženjen je i otac šestoro
djece.
Tu sam još štošta nadodao o Zonesu,
o njegovoj obitelji, prijateljima i
suradnicima. A student koji radi na
obradi fotografija, je poslije u
Photoshopu napravio Zonesa, sistemom
copy-paste zalijepio Mick Jaggerova
usta posred Damir Kajinova čela, a
jedno mu je uho jednostavno izbrisao.
Da bi cijela priča dobila i toliko
nužnu interakciju s čitateljstvom, na
kraju sam postavio pitanje: Kakav bi
život Zones imao da se kojim slučajem
rodio na ovim našim prostorima?
Možda bi postao političarem? Jer
rođen takav kakav već jest, ima tu
prednost da može dvostruko više
govoriti i dvostruko manje slušati.
Dakle idealan političar - priča
dvostruko, a sluša samo polovično... -
ponudio sam odgovor u posljednjoj
rečenici članka.
Kad je pročitao tekst, urednik se nije
doimao pretjerano zadovoljnim. Samo
je pitao gdje mi je tu 3 S i savjetovao
neka se ugledam na kolegu Mrđana
Kulenovića koji svoj posao odrađuje
korektno, ne izmišlja tamo nekakve
Zonese, već prati scenu, piše o
toaletama, novim cipelama i
predbračnim ugovorima poznatih, u
svakom članku spomenuvši barem
dvoje, troje političara, sportaša ili
celebrityja koji bi dali sve samo da si
ime vide u novinama, na taj način uvijek
učinivši tekst zanimljivim te
razumljivim širem čitateljstvu.
A ha, potvrdio sam i sklopka je
negdje duboko, duboko u meni
preskočila na off. Kraj priče! Dobio sam
ili dao otkaz, ne igra ulogu, ionako
nisam tip za novinara, nemam taj
osjećaj za medijsku atmosferu i
atraktivne informacije, ne vidim se u
svijetu 3S glamura, nemam pojma što i o
čemu ljudi vole ili žele čitati.
Eto toliko o mom novinarenju. Opet
sam nezaposlen, sjedim na klupi u
parku, listam oglasnik i razmišljam da
se javim na broj telefona.
Traže psihijatra za životinje.
54