Robert A. Vrbnjak
NOVINAR
Zaposlio sam se, pišem za lokalne
novine. Nisam novinar po profesiji, ali
brzo sam se uklopio u tu atmosferu
žurbe, buke, telefonskih razgovora,
diktata događaja i pritisaka prekratkih
rokova. I inače sam takav - kao sklopka,
brzo se uklapam i još brže isklapam, ili
sam on ili off, trećeg nema. To je i
urednik prvo zaključio o meni te me već
prvog dana poslao na teren, u Gornje
Trupce da osmislim prilog o puknuću
vodovodne cijevi uslijed čega nije bilo
vode u periodu od osam do petnaest
sati. Otišao sam tamo, zabilježio sve što
su mi rekli; gdje je i zašto je pukla cijev,
naveo da su nadležne ekipe odmah
izašle na teren i u najkraćem roku
uspjele zaustaviti daljnje istjecanje
vode, pohvalio sve koji su radili na
saniranju štete i završavajući članak
upozorio na opasnosti koje prijete od
dotrajalih cijevi. Urednik je bio
zadovoljan, a posebno, jer sam, kako je
rekao: informacije do čitatelja uspio
prenijeti vjerno, usput slikovito
dočaravši atmosferu, a ne samo gole
činjenice, toliko zadovoljan da mi je
odmah potom dodijelio zadaću da
napravim prilog o prvenstvu u boćanju
za žene. Žene, boće - ima li što oku i srcu
milije - ne moram ni reći, i to sam
stručno odradio. Zatim sam izvještavao
o poskupljenju jaja i pelena i radio
intervju s jednim koji je po zanimanju
hvalisavac. Volim kod ovog posla što je
raznolik, nepredvidljiv, sviđa mi se ta
dinamičnost. Jučer sam tako trebao
razgovarati sa ženom kojoj je biološki
sat nenadano počeo ubrzavati, ali se nije
pojavila u dogovoreno vrijeme. Ne znam
je li zaboravila ili je možda taj njen
poremećaj sa satom kriv, uglavnom,
čekao sam tamo na ulici smrzavajući se,
i za nju, u tim trenucima, u tom njenom
prebrzom poimanju vremena, bio nešto
što se već odigralo, bio već daleka
prošlost. A kad je postalo jasno da neće
doći, lijepo sam, kao i svaki dovitljiv
Argus Books Online Magazine #12
profesionalac kojem je stalo do
prikupljanja informacija otišao do njene
kuće - kako to već novinari rade u
američkim filmovima. Zavirivao joj u
prozore i udarao po vratima, ali nije
otvarala. Nisam tip koji odustaje kad
nanjuši dobru priču! Otišao sam zato
susjedima i njih ispitivao, mada mi oni
baš nisu znali, a ni imali bogzna što
interesantnog reći o njoj. Saznao sam
tek da su joj preko noći sve haljine
postale preuske i opisali su je kao dragu
curu koja nažalost u životu uvijek naleti
na pogrešne, na vjetropire kojima nije
stalo do nje, nit zaslužuju njenu ljubav.
Danas ujutro urednik nas je sve
pozvao u kancelariju i odmah počeo o
tome kako loše stojimo i kako će biti
problema oko isplate honorara, ako
nam se prodaja ne poveća.
- Što najbolje prodaje novine? - pitao
je gledajući nekud kroz prozor. Kako
nitko nije odgovarao, ja sam se javio za
riječ.
- Žutilo, 3S ili: Seks, skandal i
senzacija! - rekoh.
- Upravo tako Koprivnjak! - pohvalio
me pred svima dodavši kako sad od svih
očekuje da pokažemo više inicijative,
više zalaganja po tom pitanju. I tako mi
je dan započeo na terenu u potrazi za
3S. Ali već oko devet mi se više ništa
nije činilo dovoljno skandalozno,
senzacionalno. a ni seksi, pa sam sjeo u
Alibi bar u nadi da će u smjeni biti ono
konobarica koja ima dobro dupe, ali nije
bila ona, već samo onaj smotani šanker
kojeg smo u školi zvali Kvazimodo zbog
te njegove face. Pio sam kavu
promatrajući Kvazimoda kad mi je
odjednom proradila probava i zgrabila
me inspiracija, te je iz mene izletio
članak o Virgilu Zonesu, čovjeku nad
kojim su usta preuzela vlast - izmislio
sam mu ime, lik i djelo, da budem
iskren, cijelog sam Zonesa izmislio.
Ovako je nekako išao taj članak, tekst
koji nažalost nikad neće biti objavljen,
jer je na kraju smjene neslavno završio
53