Sahare bio bi pozamašan zadatak. Zato
ću izdvojiti samo one koji su
najuočljiviji i gotovo nerešivi. Svako zna
da je na prvom mestu siromaštvo i sve
one nedaće koje siromaštvo sobom nosi.
Pre svega nedostatak hrane. Što je još
strašnije, nedostatak vode, i to posebno
čiste, zdrave vode za piće; nedostatak
svrsishodnog obrazovanja, pa čak i
elementarne pismenosti. Malarija,
tuberkuloza i SIDA. Nedostatak
priuštljive zdravstvene zaštite. Ovde
moram da priznam da se u ovom polju u
poslednjih dvadesetak godina napravio
izvestan napredak i to naročito u Gani
gde je smanjena smrtnost novorodjene
dece. Medjutim, smanjenje smrtnosti
dece, otvorila je jedan još gori
humanitarni problem a to je
nekontrolisani rast stanovništva koji
nije adekvatno praćem porastom
proizvodnje hrane. Glad! Nedostatak
dovoljno brzog ulaganja u
infrastrukturu koja stalno kaska za
potrebama masovnog porasta
stanovništva. I konačno zajednički
imenitelje svih tih nedaća, a to je
neodgovornost lokalnih političara i
samozvanih popova koji lično bogaćenje
stavljaju ispred potreba nacije.
Pre desetak godina UN su izišle sa
Milenijum programom koji je zamišljen
kao sveobuhvatan plan sa ciljem
postepenog smanjivanja gorućih
probleme Afrike, tog po sirovinama
najbogatijeg kontinenta koji se davi u
siromaštvu i bedi. Iako je taj program
pokazao izvesne rezultate, oni su se
mahom izgubili zbog nekontrolisanog
porasta broja stanovnika što je Afriku
uvuklo u začarani krug.
Slično kao što je u politički rečnik
ušla reč balkanizacija (rascepkavanje
neke šire oblasti na sitnije, medjusobno
zavadjene etničke skupine), tako je i
kolokacija južno od Sahare dobila svoje
mesto u političkom žargonu. Ona nas
navodi da mislimo ne samo na
Argus Books Online Magazine #12
nerazvijenost, nered, nedostatak
planiranja, već i na odgovornost za
takvo stanje stvari.
Južno od Sahare znači i oštru
društvenu stratifikaciju, a što je možda
najupečatljivije, beskrupuloznost i
nezajažljivost onog društvenog sloja
koji kontroliše političku sudbinu tih
zemalja. Shodno tome Južno od Sahare
takodje podrazumeva šablon po kojem
domaća korupcija, ide ruku pod ruku sa
zlonamernim uplitanjem stranih
činilaca radi ostvarivanja njihovih
geostrateških ciljeva i neumerene
eksploatacije prirodnih bogatstava
Afrike.
+ + +
Nered, prljavština, nedostatak
održavanja, neodgovornost. To su prve
stvari koje strancima upadnu u oko
kada dodju bilo u Akru bilo u Beograd.
Takoreći hvata se na isto!
Doduše, u poslednje vreme centar
Beograda je nešto čistiji nego što je
ranije bio, ali zato beogradjani nisu.
Dovoljno je ući u vozilo gradskog
saobraćaja i ugušiti se od smrada
neopranih ljudi. Po mom mišljenju
politički analitičari bi trebalo da
priključe i čulo mirisa u izvore svojih
informacija kada govore o stepenu
razvijenosti jednog naroda.
Pre nego što sam pošao za Ganu
davne 1984 godine, neki prijatelji, koji
su Afriku videli samo kroz prozor
klimatizovanog automobila, skretali su
mi pažnju da Crnci smrde! Zahvaljujući
generacijskim predrasudama i
kompleksu suprematije Belca koji smo
u to vreme još uvek imali, bio sam sklon
da im poverujem. Moram da priznam da
sam i ja dok sam bio u diplomatiji,
Afriku uglavnom doživljavao gledajući
je kroz prozor klimatizovanog
automobila, pa nisam ni imao prilike da
se uverim ko smrdi, a ko miriši.
48