Kasnije je pakt koji su
između sebe napravila dva
pobednička klana narušen.
Neko je izneverio dogovor i
napao onog drugog. Do
danas se mnogi nisu slagali
oko toga, ko koga, već su se
opredeljivali prema ličnoj
naklonosti ka jednom od
klanova. Stratimir je,
nekako, svoje simpatije
oduvek poklanjao Hordi i bio
ubeđen da su Vrane te koje
su izdale, zato je njih mrzeo
ne manje nego Krestjane.
Od tada do danas traje
njihovo neprijateljstvo i
uzajamni sukobi. U vremenu
koje je usledilo, nastajalo je
još manjih grupa koje su
pretendovale na slavu ova
dva velika klana, ali to
nikada nisu uspevali, jer bi
brzo bili uništeni ili im se
članstvo prelivalo u dva
najveća. Snaga ova dva
klana bila je prilično
izjednačena, nekada bi
nadvladali jedni, nekada
drugi, ali nikada dovoljno da
bi uništili protivnika. Kako
su godine prolazile, svaki od
klanova formirao je
sopstvene teritorije i oblasti
uticaja i činilo se da su se,
uz manje čarke, takvim
statusom zadovoljavali.
Ovo je bila zvanična
verzija istorije iz tih
vremena, koju su svi znali, a
u kojoj je Stratimir toliko
uživao, prepričavajući je
iznova i iznova. Ni Vuk je
nije dovodio u pitanje. Ipak,
on joj se nije divio kao
njegov prijatelj. Mada je sa
zanimanjem slušao o
događajima, njegov osećaj
prema brutalnom ubijanju,
koga je u tim pričama uvek
bilo u izobilju, bio je
gađenje i odbojnost. Dok je
o tome slušao, mogao je da
vidi reke krvi, da oseti
smrad tela na lomačama, urlike žrtava. i dok bi kod Stratimira to
izazivalo uzbuđenje, kod njega bi samo tugu. Tom manjku oduševljenja
dodatno je doprinosilo nepoverenje i strah koji su u njega ulivali oni
pripadnici klana koje je ponekad viđao. Nikako nije uspevao u tim
surovim licima i njihovom bahatom ponašanju da nazre i trunku one
plemenitosti koja je plenila svakom Stratimirovom pričom.
Na posletku, Vuk se seti poziva svoga druga za večeras i seoskog
gosta-lutalice koji je uz sebe nosio dragoceni začin. Njime je kupio
gostoprimstvo sela, inače, nepoverljivog prema svim strancima. Morao
je naći načina da dođe, iako je znao da mu to majka neće dozvoliti.
Zanimalo ga je, kao u ostalom i sve druge, ko je taj čovek i šta, osim
soli, donosi u njiov mali svet. Skitnice su uvek bile dobar izvor
informacija, koje su retko stizale ovde. Stratimir je u jednom bio u
pravu - zaista su skrajnuti od ostatka sveta. Razmislio je i shvatio da
majku neće pitati za odobrenje, mora sačekati da zaspi i iskrasti se iz
kuće. To je bio jedini način.
Argus Books Online Magazine
87