dešavalo! Eto, tako nešto da
naprave kao film, pa da i
gledam! Već samo ševljenje je
bilo lepa stvar, ali ševljenje na
drvetu je bilo nešto
nenadmašno. Jedno vreme sam
se nosio mišlju da predložim
Verici da tako nešto probamo,
ali sam se stidio!
Knjiga Kroz Pustinju i
Prašumu bila je veliki korak
napred u mom odrastanju.
„Znaš šta ima novo, Nela? -
upita Staša Tarkovski svoju
prijateljicu, malu Engleskinju.“ -
Tata je počeo da mi čita. Tekst
je klizio kao najlepša muzika.
Jedan novi svet je počeo da se
otvara pred mojim očima. Kako
Tata nije imao dovoljno
vremena za mene, u njegovom
odsustvu sam tražio od Ankice
da ga zameni. Ali to nije bilo
isto. Tata ne samo da bi mi čitao
nego bi i objašnjavao one reči
koje nisam razumeo. Objasnio
mi je i šta je i gde je Egipat, a
gde je Sudan. Donosio je i one
ogromne knjižurine koje su Tata
i Mama zvali Gran Larus i u
kojima je bilo svo znanje ovog
sveta i puno interesantnih slika.
Iako je Gran Larus bio na
francuskom, sve sam uspevao
da shvatim. Medjutim, ako sam
že