Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #11 | Page 60

smrti, ona je lebdela nad njim u bolnici, pomazila ga, zatim tiho otišla. Ostavila mu je poruku da će od tada živeti u njenoj senci, a kada na kraju dođe po njega biće je dostojan, umesto dečaka dočekaće je muškarac. Sa grimasom okreće lice od svog odraza. Osećaj nepostojanja je neizdrživ, ništa od ovog čega se seća i što ga okružuje nije njegovo. Kao da je u onom kratkom trenutku buđenja greškom obukao nečiji tuđi život. Tom trenutku se opsesivno vraća posle svake nepozvane slike iz svog života. To je onih nekoliko sekundi posle buđenja dok još ne zna svoje ime, vreme, ni prostor. Duh slobodno lebdi oslobođen uzroka i posledica. Ne postoji prošlost, ni budućnost, samo sadašnjost. Veličanstveni pogled na bezbroj mogućnosti zove ga da mu se baci u susret slobodno, bez straha. Hladna voda iz tuša mu zajedno sa znojem spira misli suviše teške za ovako sunčano jutro. Jedino što ne želi da zaboravi je trenutak, to će biti njegov talisman od koga se neće odvajati. Na brzinu navlači džins, belu pamučnu majicu, patike, izlazi ne zaključavši vrata, u sobi nema ništa vredno. Košmari od prošle noći blede pod rasipnim majskim suncem. Slaven će ga čekati u kafiću u centru za sat vremena, tako da može da ide peške, Njih dvojica su bili nerazdvojni sve do rata u kome je Marko bio običan vojnik, a Slaven u elitnoj jedinici. Više od dve godine ga nije video, sve dok ga ovaj nije posetio u bolnici. Kroz maglu se sećao kratkog susreta, tada mu se učinio nekako čudan, dalek, verovatno zbog dejstva jakih lekova. Tihu, senovitu ulicu ostavlja iza sebe i krajolik se naglo menja. Preplavljuje ga kakofonija zvukova, žućkasta izmaglica sa usijanog asfalta muti sunčevu svetlost. Gleda ulicu i ravnodušna lica ljudi, velikom gradu je svejedno kakav utisak ostavlja na posetioce. Ružne, kockaste zgrade izgledaju groteskno pored remek dela arhitekture iz prošlog veka, sa većine se ljušte fasade. Naprslo staklo praznog izloga izgleda zlokobno, podseća na paukovu mrežu, pogledima prolaznika otkriva prodavačicu, nepotrebnu među praznim rafovima. Zato su trotoari zakrčeni robom na kartonskim kutijama i rasklapajućim stolićima. Kupci i prodavci su u oblacima izduvnih gasova, nadvikuju se, ali je buka saobraćaja jača. Ova improvizovana tržnica se proteže skoro celom dužinom jednog od najlepših bulevara u gradu. Na jednoj strani ulice se stvorio zastoj, automobili u koloni trube dok ispred njih momak iz plastičnih kanistera sipa benzin, tačno preko puta benzinske pumpe na kojoj ga nema. Dalje niz ulicu, čovek u maskirnoj uniformi, sa bradom, ali bez noge, stoji na štakama i prosi. Drugi, u maskirnoj uniformi se pijano klati ispred prostitutke u PVC mini suknji. Sunce je topilo tešku šminku žene...ili muškarca teško je proceniti. Ležerno je oslonjana na zid mokar od urina na kome se ćirilična i latinična slova mešaju u nešto što pretenduje da bude patriotski slogan. Malo dalje u senci jednog ulaza muškarac sikće mantru „devize-devize-devize- devize...“. Iako sa zalizanom kosom i havajskom košuljom podseća na makroa, to je u stvari diler stranih valuta kojih nema u bankama. Starac u zimskom kaputu nešto viče na sav glas mašući Biblijom, najavljuje smak sveta i „drugi Hristov dolazak.“ Na starčeva apokaliptična predviđanja se osvrće tek poneko, a zatim nastavlja svojim putem. Prolaznici krupnim koracima žure u sigurnost svojih kancelarija i domova. Iznenada,