Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #11 | Page 43

,,Došao si. ’’progovori mazno. Taj glas je milovao...jezivo. ,,Ah, kako su predvidiva ljudska bića. Uvek padate na dečicu.’’ ,,Šta hoćeš od mene ?’’trudim se da mi glas zvuči snažno, ali sav drhtim ; ona to oseća i uživa u svojoj nadmoći. ,, Hoću tvoju krv. ’’ gleda me u oči, ruši sve u meni pogledom. ,, Hoću tvoje seme... i tvoju energiju. Hoću tvoj strah. Vidiš maleni, nama nije dovoljna samo vaša krv. Hranimo se vašim strahom- što jače emocije i veći strah, više energije za nas...i bolje potomstvo. ’’ ,, Zašto si me onda spasila ?’’upitah. ,, Nisam te ja spasila. ’’progovori opet utvara. ,, Moja sestrica te je spasila i sakrila od mene. To je platila glavom, lepi. Ja sam najstarija od naše vrste ovde, meni se ne suprotstavlja. Sparila se s tobom na snegu, to valjda sada shvataš. Mi živimo dugo, vekovima, ali nismo besmrtni. Sačekala sam da se porodi, i onda je ubila. Dete sam zadržala. Poslužila je dobro, da te dovede ovamo. Još ću videti šta ću s njom. Dala sam deo sebe u nju. Ali ima mekanu crtu svoje majke. ’’ ,, Zašto ja ? Prošlo je deset godina. Zašto si me dovela ovde ? ’’ ,, Deset godina sam te čekala. ’’oči su joj gorele crnom vatrom. ,, Mesto pamti događaje, baš kao i mozak, ljudski. Sijaš energijom kao sunce u pustinji ; svi tvoji strahovi su ponovo oživljeni. Ovo mesto ih jednostavno prikuplja i šalje ih nazad u tvoj um. Daćeš mi svoje seme, nek ti bude čast što ćeš oploditi Kraljicu ; i podariti novog kralja/kraljicu loze .’’ ,, Ne želim da služim kao rasplodni bik!’’ smognuh snage da viknem. ,,Nosi se do đavola ! ’’ ,, Tvoje želje su nebitne. ’’procedi ona kroz zube. ,,Vi ste samo oruđe za zadovoljavanje naših potreba. Mogu i da te nateram... veruj mi, molićeš me da umreš brzo. Zato ti je bolje da se ne opireš, i da to uradiš... odmah. ’’ Iskoračila je iz odeće. Toliko je lepa, da oduzima dah- stravično lepa. Povlačim se ipak, korak unazad, ali prekasno, ona je neljudski brza. U sekundi se stvorila pored mene. Jednim udarcem me baca na sneg. Pokušavam se boriti, ali moje ruke imaju dečiju snagu u odnosu na nju. Vrištim od straha dok mi otkopčava pantalone, ud mi je napolju i ona ga dira jezikom. Najgore od svega- prokletnik se diže, meni je potpisana smrtna presuda, a on mari samo za svoje zadovoljstvo. Još jedan udarac po licu, usne i zubi mi pucaju, snage da se oduprem više nemam. Hvata moj ud rukama i uvlači ga u sebe. Vidim joj trijumf u očima, i u trenu ugledam njeno pravo biće, duboko iza fizičkog oblika, drevnu, iskonsku požudnu zver, van našeg poimanja dobra i zla... dok se naginje iznad mene, dok se šiljati zubi približavaju mom vratu, čujem pucanj, i gubim svest, ne znam je li se to moj um i živci ponovo igraju sa mnom, ili mi zaista krv i delići mozga vampirice padaju po licu... Ne znam više šta je stvarnost, a šta san. Propadam u tamu. Novi Sad, decembar 2005.godine Limanski park Sedim na istoj klupi, gde sam pre godinu dana upoznao svoju ćerku. Niko nema takvu ćerku. Barem ja ne poznajem nikoga ko ima ćerku- vampira. Ko bi rekao da je Klaudija toliko jaka. Iza te sitne, debeljuškaste ženice, krio se pravi vulkan. Naterala je Slobodana da po noći krenu za Bosansko Grahovo ; krenula bi i sama na Dinaru, da je nije pratio. Slobodan je, predosećajući da ću zapasti u neki belaj, poneo pištolj iz kuće svojih roditelja. Mala Ana ( ponosan sam na nju ) okrenula se protiv Kraljice, i pokazala im put kada su izbili iza nas na planinu. Došli su baš u vreme kada me je Kraljica savladala i otpočela nasilan seksualni čin. Tu je Klaudiji pao mrak na oči. Istrgla je Slobodanu pištolj iz ruke, i vampirici bukvalno prosula mozak. Mnogo volim Klaudiju, a posle toga, ako sam i imao želju za prevarom, definitivno se ugasila. Stvari nisu uvek onakve kakve izgledaju. Znam samo da više neću kopati po prošlosti. Vidim Klaudiju i Anu kako se igraju. Obožavaju jedna drugu, i kada su zajedno , jedva da obraćaju pažnju na mene. Više nemam noćne more kao ranije. Ali lagao bi vas, kada bi rekao da me ne muče sumnje u vezi sa Anom. Dala sam deo sebe u nju. Ima meku crtu svoje majke. Šta ako vaspitanje, komfor i ljubav nisu dovoljni, šta ako krv iskonske zveri proključa u njoj ? Šta ako jedne noći ustane dok spavam, i zarije mi zube u vrat ? Stidim se sam sebe. Volim Anu, i ona mene voli, pažljiva je, slatka i draga. Jedino je ne puštamo blizu životinja, jer se počnu neobično ponašati u njenoj blizini. Argus Books Online Magazine 43