Zukić je bio u pravu. Samo, Laki je sumnjao da se Mile odvezao kući!
Sad je mogao autom da se vozi čita-vu noć po celom gradu, i da ga ne
nađe. Ali, devojku je pronašao! Laki je video da je ona i dalje ispred
kluba i nemoćno se okreće oko sebe, kao da ne zna gde je!
„Hajde u klub, da staviš led na usnu, grozno izgle-da. I da popi¬jemo
pivo,“ rekao mu je Zukić.
Kad su prišli devojci, ispod duge crne kose, Laki je, sa izne¬nađenjem,
prepoznao Marijine crte lica. Samo, ova je imala krupne, zelene oči, za
razliku od Marijinih plavih. Podsetilo ga je na trenutak od pre 15 godina,
u kući njegove majke, kad se Marija probudila iz transa! Devojka je
iznenađeno gledala u njih, ne shvatajući gde se nalazi. Laki je shvatio da
ga prvi utisak nije prevario; ova devojka se upravo povratila iz hipnoze!
Zukić ih je predstavio jedno drugom.
Magdalena, pomislio je Laki, izgleda da u tvojoj porodici baš i nemaju
mnogo mašte pri izboru imena...
„Je li tu negde Mile?“, pitala je Magdalena Zukića.
„Odvezao se motorom,“ odgovorio je Zukić, ne shvatajući kako to i
ona nije videla? Pa, Mile se pre odla-ska pozdravio sa njom!?
„Magdalena, neobično ime, pretpostavljam da si ga dobila po baki?“,
upitao je Laki, dok su ulazili u klub. Odgovor je bio očekivan.
„Po baki? Ne znam, ja sam, zapravo, usvojena...“, rekla je tiho Mag-
dalena, kao da se izvinjava.
Magdalena je polako dolazila sebi od iznenadnog šoka od pre par
minuta pred klubom... Celo veče je nasa-mo sa Milom sedela u skrivenom
separeu iza šanka, rezervisanom samo za gazdu lokala koji je retko dola-
zio. Bilo joj je divno, čak su se i poljubili, a onda joj se svest
zamračila...!, ničega se nije sećala, dok se nije probudila, sama ispred
kluba, da bi par metara dalje ugledala neku gužvu. Mile nije bio sa njom!
Seli su u isti taj separe. Zukić je otišao za šank da pronađe led.
Laki je par trenutaka procenjivao, a onda odlučio da Magdaleni upravo
sada mora sve da ispriča. Trenutak je bio pravi, još je pod utiskom
gubitka svesti, baš kao i Marija pre 15 godina, ne može da objasni sebi
šta se desilo, i sad je najprijemčivija za neverovatnu istinu!
„Ličiš na svoju sestru, Mariju!“ rekao joj je gledajući pravo u oči.
Lecnula se, pogledala ga iznenađeno, krupne zele-ne oči posta¬doše
još krupnije.
„Nemam sestru... imam brata...“ a onda je zastala, shvativši da priča
o usvojenoj porodici. A o kojoj to priča ovaj čovek?
„Mislim na tvoju rođenu sestru,“ rekao je Laki, i dalje je gleda¬jući
pravo u oči. „Ona je u Parizu, mi smo stari prijatelji! Poznavao sam i
tvoju majku, Roksandu, a i tvoju baku, Magdalenu Ranitijević!“
Magdalena nije znala za sestru i baku, ali njena majka jeste se zvala
Roksanda Ranitijević, to je pisalo u izvodu iz matične knjige rođenih,
pored onog, otac nepoznat! I majke se jedva sećala, imala je samo četiri
godine kad je iznenada nestala, i ostavila je samu! A sad se pojavio ovaj
čovek, koji ju je poznavao?! Da nije on njen otac?
„Poznavao si moju majku? Kada?“ upita iščekujući.
Laki se zamislio. Nije baš zgodno da priču počne od njene mrtve maj-
ke, čiju sudbinu Magdalena i ne zna.
„Davno. Ali, sa tvojom sestrom, Marijom, pričao sam danas
te¬lefonom. Ona te traži, i ja joj u tome pomažem.“ Namerno je skrenuo
priču na Mariju, da ne bi morao da objašnjava kako je skončala Roksan-
da!
„Da nisi ti neki privatni detektiv?“
Zukić se vratio, noseći kesu sa ledom, dva piva i vodku. Čuo je zadnje
Argus Books Online Magazine
14