radio teške fizičke poslove, ali je zadržao dobru fizičku kondiciju. U
životu se nikad nije potukao, osim kad bi bio napadnut, a Milu je tuča
bila posao! Pa opet, iako je bio mišićav, poznavao borilačke veštine i
bio fizički spre-man, snagu da nekog od 80 kg baci dva metra unazad,
mogli su omogućiti ili nekontrolisan bes pojačan adre-nalinom, ili neka
tajanstvena sila. Laki bi pre poverovao u ovo poslednje. Dok mu je usna
tinjala žarom od pono-vnog udarca raspirenim, a leđa nije mogao
pomeriti bez neizdrživog bola, nije osećao bes, nego neku tugu, i
odjednom se osetio sam i prazan, ležeći na krhotinama baštenskog sto-
la. Nije očekivao da će ga Mile udariti, niti bi mu Laki ikada uzvratio.
Već se oko njih okupila gomila gostiju iz bašti više lokala, a stvorio
se tu i Zukić,.Laki ga je znao, često se pojavljivao u Milovoj pratnji kod
njega na galeriji. Zukić je smirivao Mila, držeći ga za ramena, dok je
ovaj preko Zukićevog ramena, pružao ruku u Laki¬jevom pravcu, pretio
prstom i siktao kroz zube:
„Ti! Skloni se od mene!“ Potom se okrenuo i pošao niz ulicu, dalje
od kafića.
Ljudi su mu pomogli da ustane, iako bi najradije ostao tu da leži dok
ne umre! Jedan momak ga je pitao, da li je dobro, neka devojka je
vikala da bi trebalo poz-vati policiju. Prišao mu je i Zukić, uhvatio ga
ispod ruke i pitao:
„Šta je to sa vama dvojicom?“
Laki nije odgovorio, okrenuo se da pogleda gde je ona devojka.
Stajala je nepomično na istom mestu, dva-desetak metara od njega
ukočena i glave pognute ka trotoaru, lica skrivenog raspuštenom
dugom, crnom, kovrdžavom kosom.
Prisetio se u bunaru ubijene devojke iz japanskog filma Krug, i telom
mu je prostrujala jeza!
Udahnuo je duboko, sabrao se i htede poći prema njoj, a o nda iza
sebe začu zvuk motora. Odmah je pre-poznao Milov motocikl.
Vratolomno protutnja, nagoneći ljude da se skla-njaju. Ispred
devojke je naglo zakočio i napravio zadnjim točkom okret 180 stepeni,
terajuči gumu da ciči od tre-nja. Zaustavio se, nešto doviknuo curi i za-
turirao motor.
Laki je gledao mnogo filmova, ali jezu kakva ga je sledećeg trenutka
obuzela, nikad nije osetio!
Iz nepomične devojke, materijalizovala se i izdvo-jila bela demonska
prilika dugokose žene u beloj haljini, i pogledavši Lakija pobedonosno,
prišla je motoru, zadigla haljinu do iznad butina, zaslepila ga belinom
kože dugih nogu i, euforično se smejući, zauze sedište iza Mila,
hvatajući ga oko struka! Mile u istom trenutku krenu, ubrzavajući i
odlete niz ulicu. Sve je više ubrza-vao, noseći za leđima smrt što se
histerično smeje!
„Jesi li video ko je sedeo na motoru iza Mila? Jesi video?!“, zavrištao
je Laki Zukiću u uvo.
Zukić ga je gledao belo.
„Nije sedeo niko. Mile je otišao sam!“
3.
Dečak ispred šatre imao je petnaestak godina. Pre-ko golog tela
navukao je frak kakav nose mađioničari. Kosa mu beše nauljena i
unazad začešljana, a na licu behu nacrtani brkovi. Žonglirao je štapom i
šeširom, vešto ih okrećući u rukama. Aleksa ga je zapazio i pre nego što
je ugledao natpis na drvenoj tabli pored njega. Zastao je i netremice
Argus Books Online Magazine
10